Smrt koja se mogla izbjeći

Na početku je Marijana Santoš pokušavala da ignoriše bol, na kraju ju je njemački zdravstveni sistem koštao skoro života. Ljekar hitne pomoći koga je mlada Brazilka u Karlsrueu pozvala odbio je da je pregleda. "Nisam imala osiguranje, i trebalo je da platim 400 evra. Toliko novca nisam imala kod sebe", objašnjava Marijana.

Potom se taksijem odvezla u bolnicu, gdje su je snašli još veći problemi: "Tražili su 400 evra za pregled, 300 za tretman i još 400 evra za lijekove - unaprijed." Iako se mlada žena presavijala od bolova, nije dobila ljekarsku pomoć.

Pitanje troškova

To je možda ekstreman, ali ne i usamljen slučaj. Ljekari u Njemačkoj su obevezni da ukažu pomoć i hitnim slučajevima bez zdravstvenog osiguranja, troškove na kraju preuzimaju socijalne službe. Međutim, šta je zaista hitan slučaj, o tome se mišljenja razilaze. Prije svega kod stranaca bez zdravstvenog osiguranja, mnogi ljekari i bolnice odbijaju liječenje - iz straha da im neće biti isplaćeni troškovi.

A tu je i nesigurnost po pitanju neprijavljenih pacijenata u Službi za strance. Prema njemačkom zakonu o strancima, donedavno su ljekari morali da prijavljuju organima kada liječe ljude koji ilegalno borave u Njemačkoj. Taj propis je 2009. izmijenjen i od tada ljekari mogu da se u tim slučajevima pozovu na obavezu profesionalnog ćutanja. Ali zakon ostavlja otvorenim pitanje koliko duboko seže ta obaveza ćutanja i da li su i medicinski radnici oslobođeni od obaveze prijavljivanja.

Bolje bolestan nego protjeran

Komisija za etiku Savezne ljekarske komore zato zahtijeva od Savezne vlade opsežnije odredbe za liječenje ljudi bez zdravstvenog osiguranja. "Ne može biti da ljudi stranog porijekla, iz straha da će biti protjerani, uopšte ne potraže ili prekasno potraže ljekarsku pomoć", rekao je Ulrih Klever, opunomoćenik za ljudska prava ljekarske komore u četvrtak (2.5.) na jednoj konferenciji za štampu u Berlinu.

Tanja Krones koja je takođe učestvovala na konferenciji Komisije za etiku ljekarske komore, predlaže preuzimanje troškova od strane države, pri čemu ljekari ne moraju da odaju identitet pacijenata. Ona naglašava da je prije svega važno da se djelotvorno razbije veza između liječenja bolesnih i mogućeg protjerivanja.

Prema procjeni Komisije za etiku, u Njemačkoj živi između 200.000 i 600.000 ljudi bez ikakve zdravstvene zaštite. Među njima su i "nestali" ljudi u procesu protjerivanja, odbijeni podnosioci zahtijeva za azil, ljudi bez države, ali i djeca, čiji su roditelji bez dozvole boravka. Uz to dolaze i građani EU, prije svega iz Bugarske i Rumunije, koji nisu osigurani i ilegalno rade na gradilištima ili u domaćinstvima.

Smrt koja se može izbjeći

Slučaj Marijane Santoš je prema mišljenju ljekarske komore ipak izuzetak. Mlada Brazilka je dva dana nakon što su ljekari odbili da je prime u bolnicu, otišla za Brazil. Tamo joj je u bolnici ustanovljeno da ima neliječenu upalu bešike, koja je već zahvatila i bubrege. Marijana koja u međuvremenu živi i radi kao novinar u Bonu, kaže da tada nije bila pregledana "dan kasnije bi sve već bilo prekasno".

Ali nemaju svi toliko sreće kao Santoš. Ulrih Klever radi kao ginekolog u Frajburgu. On govori o slučaju jedne žene iz Makedonije koja je mogla da bude izliječena od raka grlića materice. Ipak niko nije želio da plati liječenje žene koja je ilegalno u Njemačkoj. Ni on kao ljekar nije mogao da spriječi smrt koja se mogla izbjeći. To je i jedan od razloga zbog čega se Ulrih Klever tako energično zalaže za humaniji odnos njemačkih organa prema bolesnima bez zdravstvenog osiguranja.

Autori: Alois Berger / Ivana Ivanović

Odg. urednik: Senad Tanović