Spomenik u Beogradu: strateško poltronstvo?

Tašmajdanski park u Beogradu bogatiji je za spomenik pokojnom predsjedniku Azerbejdžana Hajdaru Alijevu, kojeg su zajednički otkrili predsjednici te države i Srbije, Ilham Alijev i Boris Tadić, ali je ovdašnja javnost ostala uskraćena za izvjesne informacije o pokojnom Alijevu.

Spoljnopolitički analitičar, novinar Boško Jakšić za Dojče vele kaže da je Hajdar Alijev prosto govoreći bio diktator starog sovjetskog kova, koji je zemljom sa prekidima vladao više od 30 godina, a na vlast se, nakon što je Azerbejdžan povratio nezavisnost od Sovjetskog Saveza, vratio vojnim udarom. Jakšić je ogorčen potezom srpskih vlasti
“Ovo je spomenik srpskom strateškom poltronstvu. I ako ne danas, neko će sutra morati da se pita šta usred glavnog grada zemlje, koja stalno sanja o Evropskoj uniji, znači spomenik čovjeku o kome ovdje niko ništa i ne zna. Ali, svakako znaju oni koji su ga za šaku dolara postavili na pijedesetal. Tako sutra neko može da skupi pet miliona dolara i da traži da dižemo spomenike strateškim partnerima, kao što su Josif Visarionovič, ili Mao Ce Dung, ili Idi Amin Dada.”

Spomenik diktatoru u Beogradu

Podsjećanja radi, Azerbejdžan je Srbiji ponudio dva miliona evra za rekonstrukciju Tašmajdanskog parka, ali uz uslov da bude postavljen spomenik Hajdaru Alijevu. Branka Šesto, koja je od 2001. do 2004. godine predvodila projekat Komesarijata Ujedinjenih nacija za ljudska prava u Azerbejdžanu, za Dojče vele kaže da je vladavinu Alijeva karakterisao progon i tortura političkih neistomišljenika, branilaca ljudskih prava, kao i sveopšta korupcija. Na vlasti ga je naslijedio sin, koji je sada boravio u Beogradu, a koji je vlast osvojio na izborima 2003. godine koje je OEBS proglasio izrazito nedemokratskim.

Prema riječima Branke Šesto, u naftom i gasom bogatom Azerbejdžanu u izobilju živi dva odsto Alijevu bliskih ljudi, dok ostatak zemlje grca u bijedi. Sam mlađi Alijev vlada uz pomoć porodičnog klana. Zbog toga je, smatra Branka Šesto, ovo neukusan potez srpskih vlasti: “Nije bilo lijepo, nije bilo u redu, nije dostojanstveno. Mogli su se izboriti da se u Tašmajdanskom parku podigne spomenik nekom pjesniku, kojih Azerbejdžan ima dosta.”

Prema njenim riječima, potez srpskih vlasti je pokušaj političkog pragmatizma:
“Na žalost, u pitanju su ne samo dva miliona evra, već sve te silne rezerve nafte i gasa na kojima Azerbejdžan leži i to šta će oni, i s kim će, to kasnije dijeliti.”

Ako je ikome za utjehu, parkove nazvane po Hajdaru Alijevu već su ranije dobili ukrajinski Kijev i rumunski Bukurešt.

Autor: Dinko Gruhonjić, Novi Sad

Odg. urednik: S. Tanović