Sportisti iz DDR-a u Sarajevu bili dopingovani?

Dvadeset godina nakon ujedinjenja dviju njemačkih država, konačno je jedan bivši visokopozicionirani sportski dužnosnik DDR-a priznao sustavni doping maloljetnih sportaša istočne Njemačke, "zemlje radnika i seljaka".

Thomas Köhler konačno je olakšao dušu i priznao ono što je u ujedinjenoj Njemačkoj "javna tajna". U svojoj autobiografskoj knjizi "Dvije strane medalje", 70-godišnji bivši sportski dužnosnik iz DDR-a opisuje sustavni doping po nalogu komunističke vrhuške u istočnom Berlinu, praksu koje nisu bili pošteđeni čak ni maloljetni sportaši.

Njemački olimpijski sportski savez (DOSB) pozdravio je Köhlerovo priznanje. "Izjave Thomasa Köhlera unose više svjetla u razjašnjavanje povijesti dopinga u DDR-u. Naravno da smo i do sada znali za postojanje državnog plana sustavnog dopinga, baš kao smo doping maloljetnih sportaša razotkrili u brojnim procesima tijekom 90-ih godina", izjavio je predsjednik DOSB-a Thomas Bach za agenciju sid i dodao kako su "...te činjenice sportsko-politički odgovorne osobe nekadašnjeg DDR-a do sada uporno negirale."

Znali da uzimaju doping

Kako piše Köhler, (olimpijski pobjednik u sanjkanju 1964. i 1968.), korištenje dopinga kod mladih (maloljetnih, red.) sportaša u načelu nije bilo dozvoljeno. Doping je u DDR-u bio rezerviran "za probrani sportski kadar" - u pravilu se radilo o punoljetnim sportašima. Iznimke su ipak postojale. To su bile sportske discipline u kojima su vrhunski sportaši bili jako mladi ljudi, na primjer plivanje.

Köhler danas tvrdi da su (suprotno njihovim ranijim svjedočenjima) pogođeni sportaši znali da "gutaju" doping. "Sva sredstva su bila konzumirana u suglasnosti sa samim sportašima. Ja u svojoj karijeri nikada nisam čuo da je neki trener ili sportaš 'odozgo' dobio naredbu da koristi doping", piše Köhler u "Dvije strane medalje".

Uvreda za sportaše

Za brojne bivše sportaše iz DDR-a koji su iz umjetno konstruiranih razloga bili izbacivani iz nacionalne reprezentacije samo zato što nisu htjeli koristiti doping, Köhlerove riječi su veliki udarac. Baš kao i njegov odgovor na pitanje jesu li iz političkog vrha DDR-a stizale instrukcije oko "poboljšavanja" sportskih rezultata s ciljem poboljšanja međunarodnog ugleda komunističke države u svijetu.

"Po mojim saznanjima prisila nikada nije dobar temelj za najbolje rezultate. Uspjehe mogu ostvariti samo oni koji se dragovoljno posvete svom sportu", kaže Köhler.

Bivši dužnosnik tvrdi da je kratko prije pada Berlinskog zida u sportskim savezima DDR-a bilo zaposleno oko 90 liječnika: "Oni su medicinska sredstva propisivali stručno i poštivajući moralne kodekse". Köhler danas tvrdi da u DDR-u nije bilo smrtnih slučajeva ili težih zdravstvenih posljedica zbog korištenja dopinga. Ta tvrdnja je čista laž, kako su pokazali i brojni procesi bivših DDR-sportaša koji su pred sudom zahtijevali odštete za pretrpljene boli.

Köhler danas živi u Berlinu kao umirovljenik. Od 1968. do 1976. on je bio glavni trener sanjkaške reprezentacije DDR-a. Na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. i u Calgaryju 1988., on je bio šef reprezentacije koja je predstavljala tu zemlju.

Autor: S. Matić (sid, dpa)

Odg. ur.: A. Slanjankić

Nakon objavljivanja ovog članka na internetu javio nam se gospodin Vlatko Vuković, koji je do aprila 1993. radio kao hirurg u Sarajevu. Njegovu reakciju prenosimo u cjelosti:

"Ja sam za vrijeme Olimpijade u Sarajevu bio šef stanice za doping kontrolu "Zetra" i mogu samo da potvrdim da je pobjednica u brzom klizanju iz DDR-a bila vrlo sumjiva pri davanju uzorka. Prvo satima nije mogla da da urin. A onda, kada se moja saradnica, dr. Morena Gavrić, zadužena za kontrolu davanja urina ženskih sportista nakratko udaljila, tada je ova sportistkinja skočila, otrčala u WC i pojavila se sa uzorkom koji je dala bez kontrole.

Ja nisam htio da potpišem ispravno davanje uzorka, ali joj je tada uskočio u pomoć dr. Wolfgang Montag, supervizor MOI i potpisao da je sve bilo po propisu. Tako je uzorak akceptiran i bez mog potpisa (što nije dozvoljeno). Istina, mogao sam da se žalim kod glavnog šefa, pokojnog Princa de Meroda, ali sam odustao, jer sam procijenio da ta žalba ne bi imala izgleda. Što se tiče Katarine Witt, kod nje je davanje uzorka bilo potpuno regularno. Lijep pozdrav dr. Vlatko Vuković, Švajcarska."