Srbija izgubila oca

Frankfurter Allgemeine Zeitung donosi članak pod nazivom 'Nakon Pavla' u kojem piše: "Prilikom leta avionom propale kompanije JAT na liniji Moskva-Beograd, i pored toga što je avion bio poluprazan, vladala je gužva. I dok su stjuardese pitale (služile) goste, sve više putnika se provlačilo pored kolica sa pićem i hranom u pravcu praznog sjedišta u prvom redu. Uz duboki poklon, oni su izgovarali po nekoliko riječi i vraćali se na svoja mjesta. Tako je to djelovalo za nekog ko sjedi u repu aviona. Tek nakon približavanja prednjem dijelu aviona, bilo je jasno da mjesto nije bilo prazno i da se ne radi o nekakvom čudnom ritualu putnika, već da tamo sjedi patrijarh Pavle, čija glava ne prelazi naslon sjedišta. Vraćao se sa razgovora sa poglavarom Ruske pravoslavne crkve Aleksejem II. Kada se avionom definitivno pročulo da je u njemu patrijarh Pavle, više nije bilo uzdržanosti. Mladi i stari, radilo se o poduzetniku ili karate-treneru, svi su požurili da puni poštovanja patrijarha i pastira svih Srba, poljube u ruku. Ova scena se odigravala prije mnogo godina, ali pokazuje koliko je patrijarh bio popularan", piše novinar FAZ-a i dodaje:

Nacionalistima nije bio dovoljno nacionalista

"Pa ipak nije tačno kada predsjednik Boris Tadić kaže da je Pavle, samim postojanjem, ujedinio naciju. Nacionalistima Pavle nije bio dovoljno nacionalistički orjentisan, pogotovo kada im je rekao 'Ne želim ni veliku ni najmanju Srbiju, ako će radi nje da pogine ijedno dijete'. Etničke manjine, prije svega Muslimani u Sandžaku ne mogu patrijarhu zaboraviti da se nikada jasno i moćnim podizanjem glasa nije usprotivio Miloševićevom režimu. O Pavlovom istorijskom značaju, kao čovjeku na čelu Srpske pravoslavne crkve u najmračnijim godinama, biće još mnogo riječi. Za Srbiju i za cijeli region neće od važnosti biti toliko ime nasljednika patrijarha Pavla, koliko pitanje pripada li on prozapadno i ekumenski orjentisanoj struji modernizatora ili konzervativno-radikalnoj struji ili će to biti neko ko je između toga. Pobjednik će u svakom slučaju imati moćan položaj i sigurno će moći određivati društvene tokove, ali i vrstu debata, koje će se voditi u Srbiji.

Konfrontacija sa prošlošću

Patrijarh koji bi se založio za bespoštednu konfrontaciju sa prošlošću, umjesto da zločine koje su Srbi počinili nad njihovim susjedima prešutkuje, relativizira ili, kako je u posljednje vrijeme moda, formulira riječima 'Da, ali...', upućujući na nedjela Bošnjaka i Hrvata koji su se branili, mogao bi u pogledu demokratizacije imati ogromnu ulogu. Pobijedi li međutim kandidat tipa mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, moglo bi doći do potpuno obrnutog razvoja situacije. On je, kao patrijarhov zamjenik, demonstrirao da zna šta je vlast i moć i kako da je koristi. Prilikom posjete Medvedjeva Beogradu, Amfilohije ga je odlikovao ordenom Svetog Save. Kada je u Beogradu trebala biti održana Parada ponosa, Amfilohije ju je nazvao Paradom sramote. Parada je otkazana. Čak je i beogradska Politika donijela oštar komentar, u kojem je stajalo: 'Crkva je očito dovoljno snažna da štiti pedofile u sopstvenim redovima i izopšti homoseksualce iz društva. Čak je i vlada popustila pred Amfilohijem i njegovim politbiroom', prenosi FAZ.

Bio poput "crkvenog kneza"

U članku pod nazivom 'Srbija izgubila oca' Neue Zürcher Zeitung piše: "Gojko Stojčević, kako je glasilo njegovo prvobitno ime, uzeo je ime Pavle kada se zamonasio 1914. u vrijeme Austro-Ugarske monarhije (k.u.k.). Rođen je u Slavoniji. Nakon rane smrti roditelja, odrastao je kod svoje tetke. 1940. završio je u Beogradu Teološki fakultet, 1946. postao je đakon a nekoliko godina poslije postao je jeronomah. 1957. uslijedio je njegov izbor na mjesto vladike raško-prizrenskog na Kosovu. Kada je 1990. biran nasljednik patrijarha Germana, niko nije računao sa Pavlom. Njegovo ime se našlo na listi kandidata tek u devetom krugu glasanja. Nakon toga koverte sa imenima trojice kandidata stavljene su na Jevanđelje, najstariji velikodostojnik ih je promiješao i potom izvukao patrijarha Pavla. To što je Pravoslavna crkva u Srbiji, koja je u vrijeme komunista bila potisnuta na ivicu društva, ponovo dobila na značaju i ugledu, velika je zasluga, pored drugih faktora, i patrijarha Pavla. Njegov skromni nastup i asketski stil života načinili su od njega 'crkvenog kneza'. Iako nije stremio nikakvoj političkoj ulozi, ona se sama nametala u vremenima krize. Postao je moralni autoritet, koji su priznavali svi", piše Neue Zürcher Zeitung.

Kritikovao Miloševića

"U sukobima između Miloševićevog režima i opozicije, patrijarh je dugo sa objema stranama bio u dobrim odnosima, održavajući neutralnost. Iza kulisa pokušavao je posredovati. Tek nakon okončanja rata na Kosovu odustao je od uzdržanosti i počeo otvoreno kritikovati Miloševića. Nedostatak grube nacionalističke retorike u njegovim nastupima prikriva činjenicu da on nikada jasno nije progovorio o srpskim zločinima za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji. On je doduše priznao i krivicu sopstvene strane ali samo na apstraktan način. Nikada to nije konkretizovao i ograničio prozivajući konkretne osobe i navodeći ono što su uradili. To bi mogla biti posljedica jedne vrste naivnosti, a s druge strane patrijarh je morao imati obzir prema većini episkopa. Konačno, ne smije se zaboraviti da je i u Pavlovoj slici svijeta bio čvrsto usidren mit žrtve, ukorijenjen u srbijanskom nacionalizmu", piše Neue Zürcher Zeitung.

Kosovo položilo prvi ispit iz demokratije

Süddeutsche Zeitung iz Minhena piše o izborima na Kosovu. "Mlada kosovska država položila je prvi test iz demokratije od otcjepljenja od Srbije u februaru 2008. To su bili prvi izbori koje su vlasti na Kosovu provele same. Politička stabilnost na Kosovu je najvažniji prioritet zemalja Zapada, koji su priznali nezavisnost ovog regiona. Za dvije sedmice pred Sudom pravde u Hagu počinje proces o pravosnažnosti odluke o nezavisnosti Kosova, na kojem se Kosovo namjerava pokazati kao funkcionirajuća država", piše Süddeutsche Zeitung iz Minhena.

Srbi više nisu nego što jesu izašli na izbore

Frankfurter Rundschau dodaje da su uprkos poziva iz Beograda na bojkot, u komuni Štrpce na jugu, koja je 70% naseljena Srbima, na izbore izašlo 1.000 Srba. Iako se 31% stanovnika odazvao izborima, većina su bili Albanci, koji su izabrali albanske partije. Ipak će se održati još jedan krug glasanja za gradonačelnika. Kandidati su jedan Albanac i jedan Srbin. Razlog za oprezni optimizam daje enklava Gračanica, u koju su tokom bombardovanja 1999. pobjegli mnogi Srbi iz Prištine. Uprkos poziva Beograda i crkve na bojkot, tamo je na izbore uzaško 24% Srba. Srpska opštinska vijeća pobijedila su i u dvije manje opštine Ranilug i Klokot. Vodeća snaga u srpskim enklavama Kosova je Samostalna liberalna partija Slobodana Petrovića. S druge strane pozivu na bojkot, potpuno su se odazvali Srbi sa sjevera Kosova, kojim de facto upravlja Beograd. Tako je u opštini Zvečan samo 0,75% birača izašlo na izbore.

Autor: Jasmina Rose

Odg. urednik: Senad Tanović