Srbija između čekića i nakovnja

Srbija je zemlja kandidat za članstvo u EU. Kada počnu pristupni pregovori od nje se očekuje da svoju vanjsku politiku polako uskladi sa onom koju vodi zvanični Brisel - a to podrazumijeva sankcije prema Rusiji. Ipak, Srbija je u potpunosti ovisna od uvoza gasa iz Rusije. Povećanjem cijena gasa, Rusija bi mogla Srbiju otjerati u bankrot. Zato su sankcije prema Moskvi nepopularna tema u Beogradu. Na tu temu Neue Zürcher Zeitung piše:

"Ipak, Brisel raspolaže polugom koja Srbiju može gurnuti u pravcu koji je više u skladu sa politikom EU. Pretpostavlja se da će 2015. biti otvoreno prvo poglavlje pristupnih pregovora. Preuzimanje političkih smjernica Brisela biće sve više i više jedan od kriterijuma za prijem u EU. Ipak, pristupni pregovori bi mogli trajati i deset godina, što smanjuje intenzitet pritiska na vladu u Beogradu. Prema navodima jednog diplomate sa Zapada, "vlada u Berlinu će po tom pitanju još neko vrijeme progledati kroz prste Srbiji". Ipak, na duže staze gledano, Njemačka, koja nastupa kao evropski lider na Balkanu, neće tolerisati neutralan kurs Beograda.

2015. će Srbija od Švicarske preuzeti ulogu predsjedavajuće u OSCE-u. Ova organizacija igra bitnu ulogu u pregovorima u krizi u Ukrajini. Za Srbiju ovo preuzimanje dužnosti dolazi u veoma nezgodnom trenutku. Umjesto da se prikaže u svjetlu simpatičnog domaćina niza konferencija, Beograd mora da posreduje u jednom vrlo opasnom konfliktu. Rizici za jednu zemlju koja je ovisna i o Rusiji i o EU su veliki, a šanse da se poberu lovorike minimalne", stoji u listu Neue Zürcher Zeitung.

Platiti ili ne platiti teroristima?

Mnogo rasprava u medijima još uvijek izazivaju snimci ubistva američkog novinara Jamesa Foleya. Snimak odrubljivanja glave ovog novinara u internetu je raširila ekstremistička organizacija IS koja je aktivna u Iraku i Siriji. Postavlja se pitanje da li se to moglo izbjeći. O tome list Süddeutsche Zeitung piše.

"Džihadisti IS-a su tražili otkupninu od SAD - 100 miliona dolara. SAD, ali ni Velika Britanija nisu htjeli da plate otkupninu, ni za Foleya ni za Stevena Sotloffa, drugog novinara koji se još uvijek nalazi u rukama ekstremista. On je očito bio prisiljen da posmatra smrt svog kolege.

Sotloffove šanse za preživljavanje bi bile mnogo veće da je Nijemac. Njemačka i druge evropske vlade plaćaju otkupninu za svoje državljane. Teroristička mreža Al Kaida je tokom proteklih godina otela više od 50 stranaca, izračunao je list New York Times. Skoro svi su preživjeli. U proljeće ove godine na slobodi su se našla dva španska i četiri francuska reportera. Njihove vlade su ih otkupile za 125 miliona dolara. Teroristi se na ovaj način finansiraju. Novcem iz Evrope oni kupuju oružje i unajmljuju ljude. Ovo je etička dilema iz koje se ne nazire izlaz.

Treba li Evropa zauzeti tvrd stav i odbaciti isplatu odšteta? Mora li biti spremna da podnese širenje užasnih video-snimaka, poput ovog u kojem se vidi ubistvo novinara Foleya. Da li je važnije ono što je dobro za zajednicu ili sudbina pojedinca? Da li je umjesto kiše dolara za "kalifat" važnije uputiti odlučnu poruku? Platiti ili ne? Ako ste čovjek, odnosno ako ste novinar, moguće je dati samo jedan odgovor. Ipak, gledano očima zajednice, ne mogu se osuditi političari ukoliko donesu odluku da isplata neće biti", zaključuje se u komentaru lista Süddeutsche Zeitung.