Srbija - zemlja s bolnom dušom

List “Sueddeutsche Zeitung” piše: “Srbi obično stoje u redu ispred austrijske ambasade kako bi podnijeli zahtjev za šengensku vizu. Ko ima sreću, on i dobije vizu i priliku da nakon godina izolacije otputuje u Zapadnu Evropu. U četvrtak se nekoliko hiljada Srba okupilo na Knez Mihajlovoj ulici i ispred Kalemegdana, kako bi se u Sabornoj crkvi prekoputa austrijske ambasade, oprostilo od svog patrijarha Pavla. Pavle se u Srbiji smatra moralnim autoritetom, svecem i figurirao je kao otac. Srbijanska vlada je nakon njegove smrti naložila trodnevnu žalost, ukinuta je dozvola emitovanja nekim stranim tv stanicama, kako Srbe ne bi ometale u njihovoj duhovnoj boli”.

Blagoslov Karadžiću i Mladiću

„Činjenica da je patrijarh Pavle bio omiljen među Srbima ima veze sa događajima iz nedavne prošlosti. Pavle je ostao jedina donekle vjerodostojna ličnost u srbijanskom javnom životu. U 90- tim godinama prošlog vijeka, narod se zaklinjao u Slobodana Miloševića i bio je razočaran kada je on zemlju odveo u kaos. Optuženi za ratne zločine Radovan Karadžić i Ratko Mladić više se ne smatraju herojima. Stoga je veliko nastojanje da se Pave idealizira. O tamnim mrljama iz biografije patrijarha se šuti i to ne samo u Srbiji. On je, otkako je izabran na mjesto patrijarha 1990. godine, varirao između nacionalizma i pragmatizma. Nije reagovao kada su popovi blagoslovili oružje i paravojne snage za borbu protiv bh. muslimana. Nakon masakra koje su izvele trupe bosanskih Srba nad oko 8.000 muslimana u Srebrenici, Pavle je pričešćivao Karadžića i Mladića. 1997 godine on je potpisao peticiju za ukidanje optužnice protiov dvojice srpskih vođa. Nikada nije govorio ni o razaranju i etničkom čišćenju u Bosni u Hercegovini i Hrvatskoj. Tek kada je Milošević izgubio ratove koje je vodio za stvaranje “Velike Srbije”, crkva se distancirala od režima”, piše Sueddeutsche Zeitung.

Migranti se ne osjećaju poželjnima

Jedna studija je pokazala da se više od polovine Turaka koji žive u Njemačkoj osjeća nepoželjnima. Veliki broj se čak planira vratiti u Tursku. I sve se više vraća vraća svojim kulturnim i religioznim korijenima. Komentator interenet izdanja lista “Tagesspiegel” piše da se migranti u njemačko društvo mogu integrisati tek kada budu imali osjećaj da su ovoj zemlji potrebni.

“Oni imaju mnogo povjerenja u njemačko pravosuđe, školski system i u političke partije. Prihvataju vrijednosti Ustava, poštuju druge religije, kulture i smatraju da je politički angažman vrlo bitan. Sve ovo odlikuje migrante turskog porijekla koji žive u Njemačkoj 2009. godine, stoji pored ostalog u studiji. U nekim stvarima su veći Nijemci od pravih Nijemaca: većina ispitanika je navela da su za njih izutzetno važni tačnost, red i higijena. Da li je integracija o kojoj često govorimo, već odavno uspjela? Studija isto pokazuje da Nijemci i Turci imaju različita mišljenja kada je u pitanju uloga žene. Kod velikog broja migranata je međutim raspodjela uloga između muškarca i žena liberalnija nego u Turskoj. Integracija je spor i za obje strane mukotrpan proces. Ona može uspjeti samo ukoliko migrantima damo osjećaj da su dobrodošli u ovu zemlju.

Autror: Belma Fazlagić-Šestić

Odg. urednik: Azer Slanjankić