Srebrenica - ponor Zapada

Njemačko izdanje "Huffposta" donosi tekst pod nazivom "Srebrenica - ponor Zapada 2" u kojem se detaljno opisuje da je Zapad morao znati šta se sprema Srebrenici. Prema riječima dobitnika Pulicerove nagrade Davida Rohdea i u okviru enklave vodila se ogorčena borba.

U knjizi "Endgame - The betrayal and fall of Srebrenica" Rohde opisuje kako je i političko vođstvo Srebrenice bilo umiješano u korupciju poput srpskih vođa na Palama.

Huffpost na njemačkom između ostalog piše: "Humanitarna pomoć prodavala se lokalnom, izgladnjelom stanovništvu po cijenama koje su vladale na crnom tržištu. Na stotine hiljada dolara, koji su iz Sarajeva i emigracije dolazili da bi se podijelili porodicama šehida, završavalo je u džepovima vladajuće mafije. Nije se oklijevalo ni sa atentatima na političke protivnike. Uz to je vladala mržnja prema zaštitnicima. Bezgranično nepovjerenje prema holandskom bataljonu UN-a je, kako navodi Rohde, dovelo do apsurdne situacije da se tokom srpskih napada na grad čak razmišljalo da se holandski plavi šljemova uzmu za taoce ili čak ubiju. "Fuck you" su bile riječi koje su Holanđani tih dana uglavnom mogli čuti od Muslimana iz zaštitne zone UN-a Srebrenice".

"Antipatija je bila uzajamna. Situacija se posebno zaoštrila ubistvom jednog holandskog vojnika 6. jula, počinjenim od strane bosanskih boraca. Kada su muslimani blokirali jedno holandsko oklopno vozilo u blizini sela Jaglići, komandant tenka je nastavio vožnju i tom prilikom ubio više od 20 muslimana. Jedan holandski vojnik je to snimao ali je film kasnije u Ministarstvu odbrane Nizozemske "omaškom" uništen."

"Rohde u svojoj knjizi opisuje kako je general Janvier, glavnokomandujući trupa UN-a, 10. jula optužio Bosance da svjesno pokušavaju uvući UN u borbe. "Podsjećam sve", rekao je tada francuski general Janvier, "da su trupe Armije BiH dovoljno jake da se same mogu braniti".

Trupe u Srebrenici dovoljno jake da se mogu braniti?

Da li su one to zaiste bile?, pita se autorica članka u listu Huffpost i nastavlja: "Da Srebrenica nije bila demilitarizovana, kako je predviđala rezolucija UN-a, to danas niko ne bi mogao osporiti. Činjenica je međutim da se većina od tadašnjih 4.000 vojnika skupa sa još 6.000 muškaraca iz enklave, 10. jula - dan pred pad, okupila u šumama. Kolona se probila do Tuzle bez ijednog ispaljenog metka na srpske tenkove, koji su pristizali. Opravdanje da je njihova vojna oprema dotrajala i neupotrebljiva nije bilo u skladu sa preciznim podacima o stalnom snabdijevanju enklave oružjem. U tom kontekstu je Alija Izetbegović 5.8.1995 izjavio: "Naša armija je pokušala dostaviti dovoljno oružja Srebrenici. Poslali smo 17 helikoptera sa oružjem u grad. Naši vojni eksperti su sigurni da se Srebrenica može braniti 30 dana. Zašto, pitao je Izetbegović, nije pogođen nijedan jedini tenk Mladićeve vojske?

List s tim u vezi citira i šefa generalštaba Armije BiH Rasima Delića, koji je vojnu katastrofu obrazložio unutrašnjom destrukcijom lokalnih političara u Srebrenici, koji su oformili paralelne strukture vlasti i koji su se oglušivali o zapovjedi iz Sarajeva. No, on ističe da je enklavi bilo isporučeno protutenkovsko oružje dugog dometa, lasersko oružje, rakete i municija.

Dodaje se i da  je bh. predsjednik Alija Izetbegović jedva bio iznenađen srpskim napadom na Srebrenicu. "Kada je 11.7. stigla informacija o tome da su Mladićeve trupe zauzele Srebrenicu, on čak nije prekinuo sjednicu glavnog odbora SDA u Zenici. Cijelih 5 minuta posvećene su gubitku Srebrenice. Izetbegović je morao biti gluh i slijep da ne čuje prijetnju povezanu sa insistiranjem brojnih međunarodnih posrednika da se Srbima preda ova enklava u zamjenu za sarajevska predgrađa. Tadašnji šef diplomatije BiH Muhamed Šaćirbegović sjeća se konkretnih upozorenja da se enklava neće braniti u slučaju da Sarajevo odbije zamjenu. I od tadašnjeg premijera Harisa Silajdžića je tokom posjete SAD-u 8.6.1995 hitno zatraženo da se odustane od enklava Srebrenica i Žepa i da su one ionako izgubljene. Bilo je to upozorenje, kojem su se priključili Warren Christopher, Charles Redman, Richard Holbrooke - sve sami bliski savjetnici predsjednika Clintona".

"Lukava strategija"

Huffpost navodi i kako je 15. marta 1995, dva mjeseca prije zauzimanje enklava Srebrenica i Žepa, pritisnuti Izetbegović poslao akademika Muhameda Filipovića u Beograd, kako bi sa Miloševićem pregovarao o razmjeni teritorija i eventualnom preseljenju stanovništva Srebrenice i Žepe. U knjizi "Lukava strategija" Sefer Halilović pretpostavlja da je došlo do nagodbe između Izetbegovića i Miloševića. Sarajevo je pri tome navodno pristalo na razmjenu teritorija, ako se ona bude odvijala pod kontrrolom SAD i EU. Povlačenje vojnog zapovjednika Srebrenice Nasera Orića i njegovih 15 komandanata u aprilu 1995. i zabrana njihovog vraćanja u enklavu, koju je donio Izetbegović bila je najprije za mnoge indicija da je Izetbegović računao sa predstojećim padom Srebrenice i Žepe.

Šta bi međutim bilo da se Izetbegović ipak odlučio na spektakularno rješenje, kojim bi NATO prisilio da odbrani zaštitne zone UN-a i odluči se na - za ishod rata presudno-bombardovanje položaja vojske bosanskih Srba?, šta se autorica teksta i dodaje: "Moguće je osjetiti koliko je Izetbegović bio očajan, posebno s obzirom na činjenicu da je na početku rata bio ubijeđen da će Zapad njegove napore u očuvanju jedinstvene BiH potpomoći i upotrebom sile, što se pokazalo kao pogrešna kalkulacija".

Postavlja se i pitanje da li je Zapad bio zaista iznenađen padom Srebrenice ili je službena preneraženost bila samo dio diplomatije?

"Nebrojeni presretnuti razgovori, koje su prisluškivale tajne službe ali i same strane u sukobu, ukazuju da je sedmicama pred napad postojala jasna namjera da se silom zauzmu enklave. BiH je tada bila najprisluškivanija zemlja na svijetu sa stotinama agenata, koji nisu prisluškivale samo strane u sukobu već su se i uzajamno prisluškivali, napisao je ekspert za tajne službe Wiebes. Ti agenti su bili infiltrirani u UN, humanitarne organizacije, Crveni krst i sve druge službe koje su imale uvid u informacije i stanje na terenu. Svaka od tajnih službi kuhala je svoju čorbu, piše dalje Wiebes i dodaje da su skupljene informacije rijetko davane na uvid UN-u već samo i gotovo bez izuzetka službama sigurnosti sopstvenih zemalja. Navodno su špijuni imali direktan pristup Karadžićevom i Mladićevom okruženju. Uprkos svega toga, nijedna jedina zemlja, nije unaprijed bila informisana o napadu koji je prethodio na Srebrenicu i Žepu.

"Naši dragi ratni zločinci"

"Kada je ubijanje muslimanskih muškaraca bilo u punom jeku, dva američka aviona za elektronsko osmatranje U2 i Predator su napravila na stotine snimaka, tvrdi francuski novinar Jacques Masse u svojoj knjizi "Naši dragi ratni zločinci". Na snimku, koji datira 17. jula na jednom polju u blizini farme Branjevo vidi se raskopana zemlja, na kojoj su bageri velikom brzinom zatrpavali leševe. Ove slike su tek 9. avgusta predate Vijeću sigurnosti UN-a. To je uradila tadašnja predstavnica SAD u UN-u Madeleine Albright. No bivša portparolka Carle del Ponte - Florance Hartmann ne sumnja da su zapadne sile unaprijed bile informisane o srpskoj ofanzivi ali i o masovnim ubistvima. Njemački ekspert za tajne službe Udo Ulfkotte dijeli to mišljenje. On u svojoj knjizi „Verschlußsache BND" tvrdi da je britanski ministar spoljnih poslova Malcom Rifkind - sa zakašnjenjem od samo nekoliko minuta - mogao pratiti masakr u Srebrenici."

"To je optužba koju odbacuju svi", piše dalje Huffpost na njemačkom, i to od Washingtona do Londona -  pod sumnjivim obrazloženjem da je bio loš kvalitet snimaka, da je nedostajalo prevodilaca tokom prisluškivanja razgovora, pa čak i kada se radilo o razgovoru odgovornih za planiranje napada: Mladića i Miloševića sa šefom Generalštaba srbijanske vojske generalom Momčilom Perišićem".

"Imali informacije ili ne, sramota holandskog bataljona - i ako se uzme činjenica da su štitili sami sebe - teško se može nadmašiti. Svjedoci su pričali da su Mladićevi vojnici holandske pripadnike mirovnih snaga skinuli do gaća, kako bi se kasnije obučeni u njihove uniforme mogli približiti muslimanima i navući ih u zasjedu. Oduzeli su im i njihova bijela vozila UN-a, oružje i pancirne prsluke a Mladić je 30 holandskih vojnika držao kao taoce u obližnjem Bratuncu. Zapovjednik holandskog bataljona Karremans opisuje se kao simbol "pogrešno shvaćenog mandata", kao arogantni i autoritativni zapovjednik, koji svojim vojnicima ne samo što je strogo zabranjivao svaki kontakt sa lokalnim stanovništvom već im nije dao ni da djeci dijele bombone. List piše i da on nije mogao sakriti svoju mržnju prema muslimanima kao i da je odbacio molbu bolnice za medicinskom pomoći pod obrazloženjem da je ona isključivo rezervisana za holandske vojnike". Svoju analizu Huffpost zaokružuje rečenicom: "Na kraju svega ostaje pitanje: Ko sve to treba da objasni majkama, očevima i sinovima, koji ovih dana tuguju za svojim okrutno ubijenim članovima familije", piše Huffpost u analizi o događajima u vezi sa zauzimanjem zaštitnih zona Srebrenice i Žepe.

Pregled štampe priredila: Jasmina Rose