"Stakleni covjek je pstao stvarnost"?

Njemaacka vlada ne uzima za ozbiljno zastitu podataka. Drugacije se ne moze shvatiti iskazana najava poslanika za pitanja zastite podataka da ce se ubuduce ozbiljno time pozabaviti. Jer strah od terorista donio je u Njemacku od 11. septembra 2001 brojne zakone koji su ugrozili slobodu gradjana da samostalno odlucuju o tome da li ce njihovi licni podaci biti dostupni drzavi. Kad Peter Schaar sada provjerava da li su ti zakoni zaista donijeli gradjanima vise sigurnosti, onda je jasno: njegov zadatak je zastita licnih podataka gradjana.

Jedan takav zastitnik kojeg je postavila savezna vlada neophodan je gradjanima koji zive u doba sve brzeg prenosenja informacija svakog pojedinca. Vec sada je moguce imati uvida u zivot svakog gradjanina: njegove financije, posjed, moguce je imati podatke o tome sta on kupuje putem interneta, kako se ponasa u saobracaju, i mnogo toga. U planu je i izrada karata na osnovu kojih se o svakom gradjaninu moze utvrditi njegovo zdravstveno stanje, pa cak i identifikacija njegovog lica. To zahtijevaju SAD, u suprotnom ce zabraniti njeamckim drzavljanima ulazak u SAD.

Dakle –mnoge sluzbe vec sada su zakonski duzne da budu u mogucnosti da sve ove podatke o pojedincu prozovu za par sekundi. Covjek postaje providan, na neki nacin kao staklena figura ciji je svaki cosak do utancine pristupacan oku odredjenih drzavnih sluzbenika. Drzava nadgledanja, kao u romanu Georga Orwela, u Njemackoj jos nije postala stvarnost. Demokratija se ipak tome suprotstavila. Do sada. Ako medjutim ministar unutrasnjih poslova Otto Schily bude sputavao poslanika za pitanja zastite podataka gradjana, onda se crno pise: onda ce i ovdje glasnik koji donosi losu vijest biti pretucen, iako su mu gradjani zahvalni iz dna duse.