"Staza smrti" na Olimpijskim igrama

Njemački list "Frankfurter Allgemeine Zeitung" u svom današnjem izdanju piše o opasnoj bob-stazi na kojoj će se odvijati utrke u bobu, sankanju i skeletonu. Članak je pripremljen uoči početka Olimpijade, dakle prije nego što je došlo do incidenta u kojem je tokom treninga na stazi poginuo gruzijski reprezentativac Nodar Kumaritašvili.

"Na ulazu u novu stazu na planini Whistler stoji: "Welcome, a world record track". Dobrodošli na stazu svjetskih rekorda. Iza ove poruke stoji i ona skrivena: Moglo bi biti i opasno. "Jedan pogrešan potez i već padaš", kaže legenda njemačke reprezentacije Georg Hackl (koji je zlatnu medalju u sankanju osvojio još u Sarajevu 1984.).

To se desilo Felixu Lochu. Na stazi koju je testirao novembra 2008, ovaj njemački sportista je izgubio kontrolu nad sankama i prevrnuo se. Pukle su mu dvije tetive u ramenu. Loch u trenutku kada mu se to desilo nije spadao u početnike. U džepu je već imao titulu svjetskog prvaka. "Gore, pa dole, a onda te sila izbaci napolje, pod određenim okolnostima možeš lako udariti i u betonski zid", tvrdi Patric Leitner, takođe njemački reprezentativac.

Loch se nalazi u "izabranom" krugu vrlo iskusnih sportista koji su padali sa sanki, ili se prevrtali u svom bobu na ovoj stazi. "Fifty-fifty" (pedeset prema pedeset) - ovako vozači skeletona procjenjuju svoje šanse da odvezu cijelu utrku do cilja bez udesa. Rekord u "oluku" postigao je Daniel Pfister: 154 kilometra na sat! Rumunjka Violeta Stramaturaru je nakon prevrtanja ostala da leži na stazi u besvjesnom stanju.

Njemački treneri: Prebrzo i preopasno

Trener njemačke reprezentacije Norbert Loch je Svjetskom sankaškom savezu uoči Olimpijade uputio zvanično pismo upozorenja da je staza isuviše opasna. Velikih promjena nije bilo. Bob-staza je ionako koštala 14 miliona eura više nego što je bilo planirano. Organizatori kontriraju statistikom: "Tri odsto prevrtanja u ukupno 2500 vožnji. To je sasvim normalno u ovom sportu."

Pri tome su Kanađani u prednosti jer su imali priliku da ovu stazu prođu 350 do 400 puta. Reprezentativci iz inostranstva nisu imali priliku da toliko vježbaju. Slična praksa je zabilježena i na prošlim Olimpijskim igrama u Italiji. Nova staza je bila brza i nepoznata stranim sportistima. Rezultat: brojne povrede glave i prelomi kostiju.

Staza na planini "Whistler" planirana je u jednom specijalizovanom birou u Lajpcigu. Ipak, planovi su načinjeni na osnovu želja naručioca posla - organizatora. Svjetski sankaški savez je povukao ručnu. Na novim stazama za sankanje ne smiju se postizati brzine veće od 135 kilometara na sat. To važi već za naredne Olimpijske igre u ruskom Sočiju.

Doduše, ni na stazi u Kanadi nije bilo planirano da se vozi brže od toga. Ipak, konstruktori su očito pogriješlili prilikom proračuna i brzine su veće za oko 15 kilometara na sat od planiranih. Očito nisu uzeli u obzir napredak tehnike: klizaljke novih sanki imaju manje trenje na stazi, a aerodinamične osobine su takođe poboljšane. Većina njemačkih reprezentativaca se raduje predstojećim takmičenjima. Ipak, stav pilota u skeletonu Sandra Stielickea govori sve. On kaže da prije opasne krivine broj 11 "čvrsto zatvori oči", piše list "Frankfurter Allgemeine Zeitung".

Autor: A. Slanjankić

Odg. ur: S. Tanović