Stopama borca protiv nacista

Pravnik i istraživač holokausta Fritz Bauer umro je još 1968. Ipak njegovo ime nije zaboravljeno i po njemu je nazvan institut koji je osnovan četvrt vijeka kasnije. Za Raphaela Großa, koji se na čelu te ustanove nalazi već šest godina, razumljivo je što se ovako nešto desilo prilično kasno: "Istinsko suočavanje s posljedicama nacizma počelo je u Njemačkoj tek osamdesetih godina prošlog vijeka."

U raznim njemačkim institucijama su tokom šezdesetih godina 20. vijeka još uvijek sjedili brojni službenici koji su i sami bili točkići u mehanizmu nacista. "Zbog toga je razumljivo što je ovakav institut osnovan tek sredinom devedesetih", kaže Groß.

Istraživački rad u "neprijateljskom okruženju"

Fritz Bauer potiče iz jedne jevrejske porodice, a 1930. je sa samo 26 godina postao najmlađi sudija u Njemačkoj. Već 1933. otpušten je iz državne službe, a nacisti su ga zatvorili u koncentracioni logor Heuberg u Baden-Württembergu. Tamo je proveo osam mjeseci, nakon čega je uspio da se prebaci u Dansku. Kada su 1943. nacisti počeli s deportacijom Jevreja iz Danske u koncentracione logore, bježi u Švedsku. Nakon rata, 1949. godine, ponovo se vraća u Njemačku i postaje direktor suda u Braunschweigu, a kasnije i glavni tužilac savezne zemlje Hessen.

Fritz Bauer je radio na tome da njemačko pravosuđe pokrene procese bivšim nacistima. Njemu može da se zahvali što su 1963. godine u takozvanim "Aušvic procesima" bivši nacisti morali da odgovaraju za ono što su učinili. Sam Bauer nije vjerovao tadašnjem državnom aparatu Njemačke, u kojem je i sam radio. Mnogo puta je ponavljao kako se nalazi "u neprijateljskom okruženju" čim otvori vrata svog biroa i izađe na hodnik.

Sveprisutna prošlost

Bauer je nalazio razloga da bude nepovjerljiv čak i prema onima koji su ga podržavali u njegovom radu. "Njegov vjerovatno najvažniji saveznik, premijer Hessena Georg Austin Zinn, također je jedno vrijeme bio pripadnik nacističkih jednica", kaže Raphael Groß. Zinn nije bio usamljen slučaj. "U Ludwigsburgu je 1959. bila ustanovljena Centrala za istraživanje nacističkih zločina. Prvi direktor te ustanove bio je i sam nekadašnji pripadnik nacionalsocijalističke partije NSDAP", dodaje Groß.

Ne čudi stoga mnogo što je Fritz Bauer bio taj koji je, mimo znanja njemačkih vlasti, izraelskoj obavještajnoj službi Mosad dao odlučujuće informacije koje su dovele do pronalaska i hapšenja Adolfa Eichmanna u Argentini. Eichmann je bio odgovoran za ubistva miliona ljudi tokom Drugog svjetskog rata. Njemu se sudilo u Izraelu i pogubljen je poslije izricanja smrtne kazne.

Ko želi da spriječi zlo, mora da zna kako ono nastaje

Fritzu Baueru nije bilo stalo samo do toga da nacističke zločince izvede pred sud. On je želio i da razumije kako je moguće da toliki broj ljudi sebi dozvoli da ih neko uvuče u činjenje zločina. Upravo taj zadatak preuzeo je Institut Fritz Bauer koji i danas istražuje temelje i posljedice nacističke ideologije.

Raphael Groß i njegovi saradnici pokušavaju da pronađu odgovore na razna pitanja. Tako se analizira rad njemačkih diplomata i pravnika Ministarstva pravosuđa pedesetih godina prošlog vijeka, kada su brojni državni službenici bili ljudi koji su ranije bili članovi Hitlerove NSDAP stranke. Institut s velikom pažnjom proučava koji su politički, istorijski i psihološki okviri tada postojali i na koji su način oni pomogli da se održi ili propagira antisemitizam.

Riječ "žrtva" je danas psovka

Ovi istraživači holokausta stoga su u pomoć pozvali i pedagoge, koji su u svoj rad opet uvukli i nastavnike. Njihova poruka glasi: Jevreji se ne smiju posmatrati samo kao žrtve. "Na školskim dvorištima se danas učenici međusobno često vrijeđaju tako što jedni druge nazivaju 'žrtvom' ", upozorava Groß. Naime, kada se kaže "žrtva" to djeluje strano, a ono što je strano se najčešće odbija i odbacuje. Stoga se u javnosti moraju pobuditi mnogo pozitivnije asocijacije koje se vežu za Jevreje.

Ljudi kao i svi drugi

Groß zato stavlja do znanja da su Jevreji bili, a i danas su dio njemačkog društva. U tome pomažu izložbe o nekadašnjem i današnjem životu Jevreja u Njemačkoj. Predstavljanje njihove svakodnevice koriguje razne mitove. "Naprimjer, za Jevreje se uvijek vežu asocijacije o velikom novcu", kaže Groß. Tu može da pomogne prikazivanje života Jevreja u okolini Frankfurta, gdje su oni prije Drugog svjetskog rata činili deset odsto stanovništva. "Među njima su bile dvije ili tri dobrostojeće porodice, ali samo jedna bogata porodica Rotschild. Svi ostali su bili srednja klasa ili su bili vrlo siromašni", napominje Raphael Groß.

Autori: Günther Birkenstock / Azer Slanjankić

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer