1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Stotine hiljada djece nose pušku

13. februar 2011

Niko nema pouzdane podatke o tome koliko je djece-vojnika širom svijeta. Sa sigurnošću se može reći da je riječ o stotinama hiljada. Od 2002. godine na snazi je međunarodna zabrana o angažmanu djece u ratovima.

https://p.dw.com/p/Qz9g
Djeca u redovima pobunjenika u UgandiFoto: AP

Oni se najčešće bore u sjeni velikih svjetskih događaja: u Aziji, Africi i Latinskoj Americi prema procjenama Ujedinjenih naroda, oko 250.000 djece angažirano je ratnim sukobima. Svako od njih ima svoju priču, ali su njihove tegobe svuda iste:

„Nisam se morao samo boriti, moj komandant me također u brojnim prilikama zlostavljao", kaže Grace Akallo koju je, kada joj je bilo 15 godina, otela grupa pobunjenika. Upali su u školu koju ju je Grace pohađala – što je nadaleko rasprostranjena praksa ne samo u nemirnim afričkim regionima, već predstavlja tužnu svakodnevnicu i u Afganistanu. No, u toj zemlji djecu je u vojničke redove potpuno zvanično regrutirala i država. Stoga, Ujedinjeni narodi ocjenjuju uspješnim činjenicu da se Vlada u Kabulu sada ugovorom obavezala protiv prakse regrutiranja djece u vojničke redove, a time i za njihovu jasnu zaštitu u konfliktnim područjima.

Junge Kämpfer der so genannten Union Kongolesischer Patrioten (UPC) beim Schusstraining
Od 2002. godine je na snazi zabrana regrutiranja djece u vojničke redoveFoto: picture-alliance/ dpa

„Kada je riječ o djeci tu su svi jedinstveni. Svako, ko u Afganistanu ima moralni autoritet, želi da se sa tom praksom prestane,“ kaže Radhika Coomaraswamy, povjerenik UN-a za zaštitu djece u konfliktnim područjima.

Pojačan angažman Njemačke

Ova obaveza odnosi se ne samo na zaštitu djece od regrutovanja u vojničke redove, već i na zaštitu djece od zlostavljanja. Brojni gospodari rata u Afganistanu drže muške seksualne robove od kojih neki nisu stariji od devet godina, a koji za njih moraju plesati obučeni u odjeću za djevojčice i koji često bivaju zlostavljani. Stoga je sporazum sa UN-om veliki uspjeh i zbog toga što je na taj način Afganistan prvi put priznao postojanje ove strašne prakse.

No, na koji način će taj ugovor biti proveden i dalje ostaje problematično. Naime, ni zvanična afganistanska vojska, ni organizacije UN-a, nemaju pristupa svim dijelovima ove podijeljene zemlje. Njemački ambasador pri UN-u, Peter Wittig, želi iskoristiti nestalno članstvo svoje zemlje u Vijeću sigurnosti, kako bi dodatno skrenuo pažnju na ovaj problem:

„Vijeće sigurnosti se mora aktivnije uključiti u ovu humanitarnu temu i mi želimo dati naš doprinos tome. To je i dio naše aktivne mirovne politike", kaže Wittig.

Njemačka, prema njegovim riječima, želi imati vodeću ulogu i pri tome ima podršku velikog broja zemalja u Vijeću sigurnosti UN-a. Konačni cilj je usvajanje rezolucije Vijeća sigurnosti koja će ojačati instrumente za zaštitu djece u oružanim konfliktima.

Autori: T. Schmidt/Z. Ilić

Odg. urednik: Mehmed Smajić