Strah zbog ovisnosti Srbije od Rusije

U želji da se profilira na energetsko-političkom polju Srbija traži blizinu Rusije. Važan bilateralni projekat u okviru toga je izgradnja gasovoda Southstream, odnosno trase gasovoda koja vodi kroz Srbiju. 24. novembra treba da počnu radovi na izgradnji trase. To je dogovor između Alekseja Milera, predsjedavajućeg Upravnog odbora Gazproma i premijera Srbije Ivice Dačića. Izgradnja dionice kroz Srbiju, dužine 450 km, trebala bi koštati 1,7 milijardi eura. To je jedna od najvećih investicija u Srbiji u proteklih nekoliko decenija.

Gradnja trase gasovoda, kroz koju bi gas trebao prolaziti 2016. godine za Srbiju nije samo projekat kojim se osigurava energetsko snabdijevanje. To je i prilika za poslovanje brojnih domaćih firmi iz oblasti građevinarstva i metalne industrije. Za gradnju je odgovorno akcionarsko društvo South Stream Serbia, u kojem Gazprom učestvuje sa 51 posto kapitala a prezaduženi državni monopilista Srbijagas za 49 posto kapitala. O modalitetima finansiranja se još uvijek raspravlja, ali s obzirom na prazne srbijanske kase biće da najvjerovatnije Gazprom unaprijed finansira gradnju gasovoda, dok će se srbijanska strana svoj dio platiti nakon uzimanja gasovoda u pogon kada bude naplaćivala novac za transport gasa.

Moskva - uticajan igrač u Srbiji

Rastuća energetsko-politička ovisnost Srbije od Rusije izaziva strah. Moskva je već sada izrazito uticajan igrač na energetskom tržištu Srbije. Prije pet godina Gazprom je otkupio većinu akcija Naftne industrije Srbije, što je bila protuusluga za priključenje Srbije Južnom toku. Naftna industrija Srbije nije bilo kakvo preduzeće, već gigant sa najboljim obrtom u Srbiji. Poslovna politika Gazproma ima uveliko uticaja na budžet Srbije. Pri tome odnos između većinskih vlasnika NIS-a i srbijanske vlade, koja ima 29 posto učešća u NIS-u, nije bio bez nepetosti.

Oslanjanje na Rusiju je cijena za namjeru Rusije da ojača geostrateški položaj u regionu i postane energetska okosnica Zapadnog Balkana. Planirano je da od Srbije nijedna trasa ne ide ka Hrvatskoj, već samo eventualno ka Makedoniji i Republici Srpskoj. U igru se uvodi opcija o jednom kraku gasovoda prema Kosovu iako se zna da Priština za to nije zainteresirana i priželjkuje priključak na Trans Adriatic Pipeline (TAP), kojim se gas iz Azerbejdžana preko Albanije treba transportirati za jug Italije.

Više direktne demokratije u Njemačkoj?

Njemačka štampa piše i o koalicionim pregovorima između CDU/CSU-a i SPD-a, posebno o želji socijaldemokrata da u mnoge važne odluke uključi građane i to putem referenduma. Sueddeutsche Zeitung smatra pogrešnim što svoje građane hoće da uključi u odlučivanje o priključivanju novih članica Evropskoj uniji:
"Neovisno od toga da od učlanjenja Turske u EU ne bi moglo biti ništa i da bi to bila završena tema, postavlja se i jedno načelno pitanje. S kojim pravom treba jedan narod da odlučuje o priključku drugog naroda Evropskoj uniji? I ako bacimo pogled u prošlost, znači li to da su Nijemci trebali imati pravo da Poljacima uskrate učlanjenje u EU? I ko je glasao o tome da li istočni Nijemci smiju u EU? Zato je dobro što CDU tokom koalicionih pregovora blokira ovakav zahtjev SPD-a", piše Suueddeutsche Zeitung.

Tagesspiegel o odlučivanju referendumom konstatuje: "Razmisliće se o kojim pitanjima u sferi nacionalne politike treba da se odlučuju referendumom. Građani najbolje mogu da odlučuju o pitanjima, koja su im bliska i koja ih se neposredno tiču. Što je predmet odlučivanja udaljeniji, to je materija komplikovanija i teže je napraviti najbolju procjenu i donijeti odluku. Onaj ko hoće više direktnog odlučivanja i direktne demokratije putem referenduma najbolje da počne sa odlučivanjem o temama, koje se odražavaju na njegov život. Zato je referendum o snabdijevanju strujom, koja nikad nije bila skuplja, itekako poželjan. Evropska unija je postala tako komplikovana da je u ovakvim stvarima bolje da odluke donose eksperti", piše Tagesspiegel iz Berlina.

Autorka: Jasmina Rose
Odg. urednica: Zorica Ilić