Strijeljanje na obali Drine

Zaštićeni svjedok VG-32 jedan je od dvojice preživjelih iz grupe od sedam višegradskih Bošnjaka, koje je, kako se navodi u optužnici, Milan Lukić sa još trojicom pripadnika svoje paravojne jedinice 7. juna 92. pohapsio bez ikakva povoda i odveo na periferiju Višegrada.

Potresno svjedočenje

Svjedok je detaljno opisao kako su izvedeni iz automobilâ i kako im je naređeno da preko livade pođu prema obali rijeke Drine : "Čuo sam sa lijeve strane svog prijatelja kako moli: pa nemojte nas ljudi pobiti, šta smo vam mi krivi. A onda, poslije dva koraka, jednostavno je sve zamrlo i želio sam jedino da tih posljednjih deset metara idem sa svojom kćerkom, u mislima. Tog trenutka za mene nije postojala okolina. Jedino, ona, moja ćerka, i njena slika kako se bezbrižno igra u sobi," svjedočio je danas preživjeli sa streljanja u Višegradu.

A šesnaest godina ranije njihovi egzekutori su ih postrojili uz samu obalu čuvene rijeke i počeli pucati. "U tom momentu ja sam skočio u vodu. U padu sam čuo pucnje i krike ostalih. Oko mene je bio pakao, koji se ne može opisati, to se samo može doživiti. Čuo sam pucanj i osjetio neko tijelo na sebi, kao da ga je neko spustio na mene. Cijelim tim tijelom bilo je prekriveno moje tijelo uz obalu. Onda sam začuo još jedan pucanj otprilike na onom mjestu gdje je bio moj prijatelj, a onda potpuni muk."

Najokrutniji zločin

Streljanje je, uz svjedoka VG-32 preživio još jedan od sedmorice Višegrađana. Tu egzekuciju, kao i spaljivanje 140 staraca, žena i djece u dvije višegradske kuće, tužilac Dermot Grum (Groome) je u uvodnoj riječi na početku procesa rođacima Lukić svrstao među najokrutnije zločine počinjene u ratu u Bosni i Hercegovini.