Studenti iz BiH nagradili austrijski WUS

Nagrada udruženja studenata iz Bosne i Hercegovine etablirana je s namjerom da vrjednuje angažman svih onih koji pomažu studentsku zajednicu, posebice studente iz BiH. Ovogodišnja nagrada predstavljena je u obliku minijaturne replike stećka koji potiče iz nekropole Radimlja kod Stoca. Prema riječima Alena Velagića, predsjednika udruženja Collegium Bosniacum (CB), simbolično će to biti prvi stećak u Austriji, te prva nagrada ove vrste koju je jedno bosanskohercegovačko udruženje dodijelilo jednom austrijskom.

„Dobitnik ovogodišnje nagrade `Bosnian-Herzegovinian students Support Award` je Svjetski univerzitetski servis Austrije (WUS Austria), koji je studentima iz BiH pomagao još ranih devedestih. Tada se radilo o tome da se pomogne studentima koji su morali napustiti BiH zbog onoga što se u BiH desilo. Tadašnje izbjeglice dobile su stipendije, završile su fakultete, jedan veliki broj njih se sa završenim fakultetima vratio u Bosnu i Hercegovinu. WUS danas pomaže u provođenju reformi školstva u BiH, te približavanju visokoškolskog sustava ove zemlje evropskom, konkretnije, da se bolonjski proces u Bosni bolje etablira“, objašnjava Velagić.

Zaslužena nagrada

WUS je 90-tih takođe bio i jedan suosnivača Collegium Bosniacuma (CB), sjeća se i Adi Kovačević, danas direktor ovog univerzitetskog servisa, nekada i sam član CB-a. „WUS jeste pomogao osnivanje Collegium Bosniacuma, i finansijski, ali više tim što je pokazao da neko stoji iza toga, da postoji neko ko želi da pomogne. Čini mi se da je u tom trenutku to bilo i mnogo važnije. Tako da mi je jako drago da će WUS, tj. ja, kao predstavnik WUS-a, danas dobiti ovu nagradu i da taj angažman cijene i nove genercije, koje na njihovu sreću nisu doživjele devedesete onako kako smo ih mi doživjeli“, kaže Kovačević.

Kovačević pojašnjava kako mu je izuzetno drago da CB i danas još postoji, studenti koji su se devedesetih našli u Austriji intenzivno su se družili jer ih je spojila nedaća. To druženje bilo je zapravo bit njihovog postojanja, no kako je vrijeme prolazilo i kako su se fakulteti završavali i druženja je bilo sve manje, pa se zapravo nije znalo u kom će se pravcu Collegium Bosniacum dalje razvijati.

„Ali evo, tu su ponovo mladi ljudi koji se druže i u ovom vremenu u kojem je zbog mnogobrojnih obaveza teško naći vremena za druženje. I ne samo da su oni CB održali u funkciji, već su ga podigli na taj nivo da danas ovdje, sa ovako prominentnim gostima, dodjeljuju ovu nagradu“, kaže Kovačević.

„Društvo u BiH se odavno raspalo“

No, WUS nagradu nije dobio zamo zbog onoga čime se bavio u prošlosti, već i zbog današnjeg angažmana njegovih članova u cijeloj Istočnoj i Jugoistočnoj Evropi. Što se tiče same BiH, glavni zadatak tamo je približiti visokoškolske ustanove evropskom univerzitetskom sustavu.

„S tim što su sve zemlje u regionu na neki način već uskladile ta pitanja; univerziteti, privatni univerziteti, akreditacije, davanje dozvola itd., i da to, nažalost, samo još u BiH nije usklađeno. Agencija za razvoj visokog školstva postoji i smještena je u Banjaluci, ali na neki način nema ingerecnije. Svi instrumenti su razvijeni, ali se čeka na političke odluke“, kaže Kovačević.

Da je rad na ovim implementacijama od posebne važnosti za cijelu BiH, smatra i književnik Dževad Karahasan, koji je dodjelu nagrade uljepšao čitanjem iz svoje knjige „Izvještaji iz tamnog vilajeta“.

„Čujte, ne može obrazovanje ostati dobro u društvu koje se raspada. A društva na Balkanu se raspadaju. Društvo u Bosni se, bojim se, već uveliko raspalo. Ono u čemu mi boravimo su više žalosni ostatci nekadašnjeg društva, nego postojeće društvo sa infrastrukturom, sistemima vrijednosti itd. Diplome naših univerziteta se ne priznaju, pa, naravno, da se ne priznaju, pobogu brate, kad kod nas ima mnogo više univerziteta nego pismenih ljudi. Vi da skupite sve intelektualne potencijale BiH mogli biste organizorati jedan čestit univerzitet. A mi imamo nekih 15 univerziteta, ne računajuci one privatne i ne računajući one nelegalne, koji imaju adresu u Grudama, a diplome prodaju u zapadnom Mostaru. Naravno, da se to ne može priznavati. Može li tu nešto uraditi WUS – naravno, da ne može. Jer takozvana država, tj. ova grupa kriminalaca koja se nama predstavlja kao političari, rade zajedno sa njima i rasprodaju diplome. A nama samo ostaje da činimo ono što činimo. Meni da se iscrpljujem do krajnjih granica pričajući mladima u Sarajevu i trudeći se da im nešto ponudim, vama da o tome izvještavate, govorite, pišete, a WUS-u da pokušava nesto organizirati – neka svako radi svoj posao“, kaže Dževad Karahasan.

Cijelo dešavanje muzički je popratila sarajevska pijanistica Tina Kordić, takođe bečki student, koja je studij klavira u Austriji nastavila 1995. godine, nakon trogodišnjeg studija u opkoljenom Sarajevu. „Ja sam se izuzetno obradovala kada su me pozvali da učestvujem na ovoj manifestaciji, jer je to prilika da se i ja zahvalim Collegium Bosniacumu, koji su nama tada, `95. kada smo došli, dosta pomogli. I ja sam uvijek tu kad su u pitanju manifestacije koje su vezane za BiH, tu uvijek rado nastupam i dajem svoju podršku“, kaže Tina Kodić.

Autor: Emir Numanović

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić