Subvencije za agrar prepreka borbi protiv gladi

I dok su stanovnici bogatih zemalja sve više zabrinuti za to kako napuniti rezervoar svog automobila, sve više ljudi u siromašnim zemljama ima probleme da napuni vlastiti želudac. Jedan od razloga za porast cijena hrane jeste prerada žitarica u bio-gorivo. Osim toga, svake godine stanovništvo u svijetu se poveća za oko 80 miliona ljudi. Više od devedeset odsto novih stanovnika ove planete se rodi u zemljama trećeg svijeta, gdje ionako već gladuje oko 850 miliona ljudi. Petina stanovništva planete ima manje od jednog dolara dnevno za kupovinu hrane. Najbolje sredstvo za eliminisanje siromaštva i gladi jeste pokretanje privrede i otvaranje radnih mjesta. Ipak, to je samo jedna strana medalje.

Zemlje u razvoju sve više novca mogu da odvoje i za kupovinu hrane na svjetskim tržištima. Osim toga sve više obradivih površina se sadi biljkama koje se koriste za proizvodnju bio-dizela. Posljedica toga je porast cijena hrane.

Siromašne zemlje sada moraju da izdvoje za četvrtinu novca više kako bi kupile namirnice. Cijena kukuruza se u zadnje dvije godine skoro udvostručila, cijene riže i brašna su takođe dostigle rekordan nivo. Dalji rast cijena je predvidiv. I u zemljama u razvoju je sve više bogatih koji mogu da kupuju meso. Tako se sve više žitarica koristi za proizvodnju mesa, jer se one koriste kao stočna hrana. Bogati uživaju u luksuzu dok su siromašni sve gladniji.

Porast cijena namirnica je u bogatim zemljama primijetan, ali podnošljiv. U siromašnim državama to za mnoge ljude znači smrt od gladi. Gledano na duže staze, porast cijena namirnica bi mogao donijeti i nešto pozitivno zemljama u razvoju. Preduslov za to je da bogate države ukinu protekcionizam kojim štite vlastite seljake i otvore svoje tržište za agrarne proizvode iz zemalja trećeg svijeta. Siromašni mogu konkurisati cijenom, ali oni nemaju subvencije za agrar kao industrijske države. Sada je prilika da se ta nepravda ispravi. Gladnima u svijetu se, naravno, mora pomoći i isporukama hrane, ali to ne može biti rješenje na duže staze.

Industrijske države moraju otvoriti svoja tržišta siromašnim i tako pomoći stvaranje novih radnih mjesta u zemaljama u razvoju. Tada će u tim zemljama ljudi moći sami da kupe hranu koja im je potrebna.