Susjedi ne žele provocirati Srbiju

Frankfurter Allgemeine Zeitung piše da, kada je riječ o priznavanju neovisnosti Kosova, brojne države regiona ne žele provocirati Srbiju, a druge strahuju od sličnih nemilih presedana.

"46 država od 192 članice UN-a- među kojima su SAD, kao najvažniji sponzor jednostranog proglašenja kosovske nezavisnosti, te većina država članica EU, su do sada priznale Kosovo. U susjednim državama proces priznavanja Kosova nasuprot tome se pokreće mučno. Ni Grčka, ni Rumunija, Makedonija, Crna Gora ili BiH do sada nisu priznale Kosovo. Bugarska, Hrvatska i Mađarska učinile su taj korak s teškoćom usudivši se poduzeti ga samo zajednički kako bi teret srbijanskog bijesa što je moguće više podijelile. U regionu se zvanične ili prikrivene sankcije Srbije neizostavno žele spriječiti..."

"Priznanje Kosova se trenutno čini nemogućim kada je riječ o tronacionalnoj BiH, gdje je i dalje na snazi Mirovni sporazum iz Dejtona - dogovor koji je u osnovi dugoročno potvrdio podjelu zemlje, a koji je omogućio bosanskim Srbima da spriječe priznavanje Kosova," - piše Frankfurter Allgemeine Zeitung. List podsjeća naime da pozivanjem na vitalni nacionalni interes političari u BiH mogu blokirati svaku odluku. „No, svi domaći političari ionako znaju da bi jedan takav korak mogao dovesti zemlju pred novu ozbiljnu podjelu. Zbog toga priznanje Kosova nije tema u Sarajevu, konstatira Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Kuća na kraju svijeta

Novinar Spiegela se tragom navoda u knjizi Karle del Ponte o tome da su postojale sumnje da su pripadnici UČK prebacivali zatočene Srbe u Albaniju gdje su im oduzimali organe koje su prodavali u inozemstvo, uputio na sjever te zemlje.

Del Ponte je, pozivajući se na „vjerodostojne informacije“, u svojoj knjizi „Lova, ja i ratni zločinci“ objavila, da su pripadnici UČK nakon rata 1999 godine odveli do 300 zatvorenika, uglavnom Srba u sjevernoalbanske gradove Kukes i Tropoja, odakle su ih dalje prebacili u jedno selo pored grada Burel.

Navodno je osam svjedoka, neovisno jedan od drugog, do u detalje opisalo kuću žute boje čije sobe u prizemlju su služile kao improvizirane operacione sale. Kako su naveli svjedoci, jedna ljekar, kosovski Albanca, iz Peći sa velikim kukastim nosem tu je izvadio organe 50-orici zatočenika. Organi su preko aerodroma u Tirani prebacivani u inozemstvo gdje su na njihovu transplantaciju već čekali pacijenti koji su to mogli platiti.

Istražitelji su prevrnuli cijelu kuću

Vlasnik kuće, 77-godišnji Abdulah Katuči, govori kako je u februaru 2004 godine bio u brdima i čuvao ovce, kada je došla njegova žena i pozvala ga da se vrati natrag jer im je cijela kuća bila prepuna teško naoružanih policajaca i stranaca.

„Ostali su u dva dana prevrnuli kuću naopako, pretresli svu našu garderobu, sakupili smeće, pa čak i opuške od cigareta. Sve sobe su posuli hemijskom supstancom kako bi pronašli tragove krvi,“ – govori Katuči.

Tim UN-a se, prema riječima ovog starca, između ostalog koncentrirao na jednu prostoriju u prizemlju gdje je u crno ofarbani betonski pod, vidno drugačiji od svih ostalih podova u kući. Na podu na više mjesta postoje pukotine. Forenzičari su ih željeli rabiti kako bi vidjeli što je ispod. Starca im je rekao da to mogu uraditi samo ako mu plate odštetu na što su se članovi tima povukli. Niko do danas ne zna šta se nalazi ispod.

Brojne nejasnoće

Vlasnik kuće ne može odgovoriti na sva pitanja, te mu svaki put kada treba pomoć u objašnjenjima priskaču u pomoć unuci. Primjerice na pitanje čemu služe šprice, zavoji, prazne flaše za infuziju, rastvori za opuštanje mišića koje su istražitelji našli na obali rijeke pored kuće?

„U ovom predjelu ne postoji odgovarajuća medicinska zaštita, te u slučaju nužde ljudi koriste sami šprice“, objašnjava 26-godišnja Dashuri. Ipak, to ne zvuči veoma ubjedljivo.

Ili pitanje odakle potiču tragovi krvi koje su pronašli istražitelji? Katučijeva unuka objašnjava da su to tragovi krvi žene koja se tu porađala. Osim toga u toj sobi se za islamski praznik vrše klanja. To može, ali i ne mora biti tako. Istražitelji su morali utvrditi da li je riječ o ljudskoj ili životinjskoj krvi. No, oni to nisu bili u stanju utvrditi iz tehničkih razloga.

Iz žute u bijelu

Kuća, koju su svi svjedoci opisali kao žutu, sada je blještavo bijela. Porodica je najprije objašnjavala kako je kuća uvijek bila bijela. No, istražitelji UN-a su prije četiri godine vrlo brzo ispod nove boje pronašli ostatke žute.

Jedna od unuka sada kaže da je kuća ofarbana zbog svadbe koja se tu održavala.

Novinar Spiegela zaključuje da, unatoč tome što porodica odbacuje glasine da su u njihovom podrumu uzimani organi od srpskih zarobljenika i prodavani za transplantaciju, sumnje ipak ostaju. Posebni izaslanik Vijeća Evrope, Dick Marty, će sumnje o ovom slučaju ispitati u naredne dvije godine.