Sve vodi ka tome da se nezdravo hranimo

Upitate li potrošača u Njemačkoj kako izgleda jedno seosko imanje, većina ih ima još uvijek pred očima sliku seoske idile. No stvarnost u međuvremenu često izgleda drugačije: životinjske staje u kojima se životinje što je moguće brže pripremaju za klanje, hranjene su najčešće stočnom hranom koja je uvezena iz prekookeanskih zemalja. U ovakvim prilikama se ne treba čuditi kada na površinu isplivaju informacije o trovanju dioksinom kao što je to trenutno slučaj, smatra Johannes Remmel, ministar za zaštitu potrošača u njemačkoj saveznoj pokrajini Nordrhein-Westfalen. S ovim mišljenjem se slaže i Benedikt Haerlin iz Fondacije „Budućnost poljoprivrede“. On smatra da rastuća industrijalizacija proces prozvodnje za potrošače čini sve manje transparentnim:

„Mora se jasno reći da mi danas kao potrošači pod vodstvom industrije trošimo mlijarde na pogrešnu ishranu. Cjelokupne reklame, koje su napravljene za životne namirnice, u osnovi gledano su reklame za nezdrave životne namirnice.“

Potrošači ne žele trošiti puno novca

U međuvremenu Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se 60 posto svih smrtnih slučajeva širom svijeta događa zbog bolesti koje nisu zarazne. Većina smrtnih slučajeva dešava se usljed bolesti koje su u uskoj vezi sa ishranom, kao što su primjerice bolesti krvog sustava, dijabetes ili prekomjerna težina. Glavni uzrok je pretjerana konzumacija mesa, brze hrane i gotovih jela. Naravno jedan od bitnih problema predstavlja i činjenica da brojni potrošači nisu spremni potrošiti više novca za kvalitetniju hranu. Dakle, hrana mora biti jeftina – i proizvođači stoga štede tamo gdje mogu kako bi smanjili konačnu cijenu. U prosjeku njemački potrošači troše samo 11 procenata svojih prihoda za životne namirnice, a to je moguće samo zato jer je poljoprivreda subvencionirana od strane države i EU. No, Benedikt Haerlin smatra da za ovakvo stanje nisu odgovorni potrošači, već ipak industrija i političke strukture.

„Ovaj koncept ne dolazi od potrošača, već je u prvoj liniji rezultat određenih poslovnih modela koje imaju porijeklo u poljoprivredi. Dakle riječ je o industrijskoj poljoprivredi koja proizvodi vrlo jeftine sirovine za naše prehrambene proizvode,“ smatra Haerlin.

Zaključak bi bio manje globalizacije, više lokalne poljoprivrede – i prije svega održive poljoprivrede koja ne proizvodi samo jeftine proizvode.

Autori: H. Jeppesen/Z. Ilić

Odg. urednica Belma Fazlagić-Šestić