Sveta, prljava rijeka

Na obalu rijeke Gang u gradu Varnesa svakog dana dolaze hiljade ljudi koji peru odjeću. Među njima je i Vijaj Kumar. I on, kao i njegov otac i otac njegovog oca, pere veš u rijeci. Ritmički udara platnom po granitnoj stijeni obale,a svuda oko njega prostrta su šarena platna koja se suše na jutarnjem suncu. „Svakog dana sam ovdje. Počinjem u pet ujutro, kasnije u toku dana sve ispeglam i uveče isporučim opranu odeću mušterijama na adrese.“

Mjesto na kome Vijaj pere veš je odmah pored lokacije na kojoj se u Varanasiju spaljuju mrtvaci. Jer, to nije običan grad. To je mjesto gde se božanstvo Šiva susreće sa Maa Ganga, Majkom Ganga – kako Indijci zovu svoju rijeku. Svake godine milioni hodočasnika dolaze tu na obredno čišćenje u Svetoj rijeci. A onome ko umre ili bude spaljen u Varanasiju, sljeduje mokša, konačno i željeno oslobađanje od ciklusa smrti i ponovnog rođenja, koje je inače dato samo posvećenima.

„Naravno da su lomače problem“

Zato je i na mjestu gdje Vijaj pere veš neprekidna povorka sprovoda, a lomače se gotovo ne gase. Oko njega u rijeku, ali i na njega i njegov veš, pada i pepeo ljudskih ostataka. Od pogrebnih lomača i dima, teško se diše.

„Naravno da je problem što se tijela spaljuju odmah pored mene, ali šta da radim? To je u mojoj porodici tradicionalno mjesto na kome peremo veš i ne bih mogao nigdje drugo da odem. Vlada nam je prije nekoliko godina obećala drugo mjesto, ali ništa se nije promijenilo.“

Nadležnima nije trn u oku obredno mjesto spaljivanja mrtvih. Protiv tog svetog mjesta se ništa ne smije reći. Umjesto toga, optuženi su Vijaj i njegove komšije da njihova sapunica dodatno zagađuje rijeku od koje živi više od 400 miliona ljudi. Indijski stručnjak za ekologiju rijeka, B.D. Tripati sa Univerziteta Benares tvrdi pak da su zapravo i obredno spaljivanje mrtvih i perači veša sitnica s obzirom na preveliku zagađenost rijeke Gang.

Kanalizacija, industrija, hemija iz poljoprivrede...

Gang je dugačak oko 2.500 kilometara, protiče kroz čak dvadesetak velikih urbanih naselja i sav otpad, ljudski, industrijski i od poljoprivrede, slijeva se u rijeku. U njoj je ogromna količina opasnog industrijskog otpada, od teških metala do raznih otrova. Od tri milijarde litara vode koja se u rijeku ulijeva svakog dana, samo trećina prolazi kakve-takve sisteme za pročišćavanje.

Tripati tvrdi da je hitno potrebno učiniti nešto da bi se zaštitila rijeka Gang i stotine miliona ljudi koji žive od nje. Ako se ništa ne uradi, rijeka će se fragmentirati u bare i brzake: „Čitava struktura rijeke će se promijeniti“, upozorava stručnjak.

I Jajal Sahani može da potvrdi da rijeka više nije ono što je nekada bila. On zarađuje za život prevozeći čamcem hodočasnike i turiste. Sjeća se svog djetinjstva kada je rijeka bila još tako čista da se voda iz nje mogla piti. On sada ima pedeset godina i ne pada mu na pamet da u svoja usta stavi vodu iz rijeke. „Ako popijete ovu vodu iz rijeke, odmah ćete se razboljeti", upozorava nas.

„Rijeka ostaje srce hinduizma“

I Kumar se žali da je rijeka u kojoj pere veš, sve prljavija. Ali on je uvjeren da su najveći problem velike fabrike i „big biznis“ koji koristi rijeku i ništa joj ne pruža zauzvrat. „Vlasti bi trebalo da kontrolišu velike fabrike, a nas obične ljude da puste na miru. Mi nemamo drugog izbora nego da radimo tu, na rijeci.“

Na svakom drugom mjestu i na svakoj drugoj rijeci, to bi bio samo ekološki i problem. U Varnasiju, na obali rijeke Gang, to je i sve veći vjerski i obredni problem. Sve manje ljudi osjeća bliski i sveti odnos prema tako prljavoj Maa Ganga, žali se hinduistički naučnik Krišnakant Šukla. Ipak, on je siguran da će rijeka Gang, pošto ima tako izuzetno mjesto u hinduističkoj kosmologiji, ostati srce hinduističkog života, bez obzira na pritisak modernog života.

Mitovi su još uvijek živi u Varanasiju. „Zbog nekog neobjašnjivog čuda, ovdje možete još naći ljude koji svakog dana obavljaju svoje obrede, onakve kakvi su se obavljali još prije hiljadu godina“, tvrdi Krišnakant. „To je fantastično i zaista ne znam da još negdje na svijetu postoji takvo mjesto.“

Autori: Janak Rogers, Varanasi / Anđelko Šubić

Odgovorni urednik: Faruk Šabanović