Svijet nijemo promatra nasilje u Siriji

Homs je i dalje na meti napada teške artiljerije. Agencije prenose da je u napadima ubijeno najmanje 50 ljudi. Nakon što u Vijeću sigurnosti UN-a nije usvojena rezolucija o Siriji, trupe odane predsjedniku Bašaru al-Assadu su počele veliku ofanzivu na grad Homs. Jedan naftovod je dignut u vazduh. U gradu je rat. Niko nema jasan pregled o broju žrtava. Očevici su za arapsku televiziju Al Jaseera izjavili:

„Na meti napada su stambeni objekti. Ovo je horor. U roku od svakih pola sata se čuje više eksplozija. Takva situacija u gradu vlada od ranih jutarnjih sati. Napadi su u međuvremenu postali sve intenzivniji. Usljed eksplozija je srušeno više kuća. Ne znamo šta da radimo“.

Assadovom režimu je data licenca za ubijanje

Vijeće sigurnosti UN-a još uvijek je bez rezolucije o Siriji. Rusija i Kina su uložile veto. Arapska liga navodi da je odlukom Rusije i Kine Asadovom režimu data licenca za ubijanje. Stanovnici grada Homsa sa cinizmom reaguju na diplomatsku blokadu. Jedan od njih je izjavio:

"Hvala Rusiji! Hvala Kini!“

Sirijski režim i dalje ima svoju verziju događaja. Državni mediji navode da su snimci ubijenih i osakaćenih ljudi koji se u svijetu mogu vidjeti preko arapskih satelitskih kanala čista manipulacija jer sirijska vojska - kako se navodi - ne puca na stambene objekte.

Vladajući režim još uvijek nije iscrpio sve svoje rezerve

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lawrow će sutra (07.02.) otputovati u Damask gdje će se sastati sa sirijskim predsjednikom Assadom. Međutim, nakon što u Vijeću sigurnosti UN-a nije usvojena rezolucija o Siriji, njegova posjeta može malo toga spasiti. Građanski rat, koji se odavno vodi, više se ne može zaustaviti. Dezerteri, pripadnici tzv. “Slobodne sirijske vojske”, vjerovatno će uskoro dobiti oružje iz inostranstva.

Vladajući režim u zemlji još uvijek nije iscrpio svoje vojne resurse. Eksperti navode da je tri četvrtine vojske još uvijek u kasarnama. Specijalne jedinice Republikanske garde i četvrte tenkovske divizije su i dalje odani predsjedniku Assadu. Shadi Hamid sa renomiranog Brooking instituta u Dohi smatra da je malo vjerovatno da će doći do protivljenja režimu unutar samog državnog sistema.

“Za tako nešto su potrebni dezerteri na visokim vojnim položajima. Međutim, takvih nema. Egipatski model u kojem je vojska okrenula leđa glavnokomandujućem, u Siriji ne funkcioniše. Assad je na raspolaganju imao deset godina da na ključnim pozicijama postavi svoje ljude. Vodeći ljudi unutar režima bi o svojim pozicijama možda počeli razmišljati ako se poveća pritisak na režim i ako sankcije počnu djelovati. Naravno, ako to bude željela sirijska opozicija”.

To ne znači ništa drugo nego da brzo rješenje sirijske drame nije na vidiku. Nasilje u Siriji se, po svemu sudeći, ne može više iz inostranstva zaustaviti. Vladajući režim iz konflikta ne može izaći kao pobjednik, ali ga može produžiti na neograničeno vrijeme. Naravno, na račun mnogih žrtava.

Autori: Ulrich Leidholdt / Mehmed Smajić

Odg. ured.: Senad Tanović