SVJEDOK: "CIVILI ILI UNIFORMISANI, BILI SU TO LJUDI"

Na suđenju sedmorici oficira Vojske Republike Srpske, koje Haški tribunal tereti za genocid u Srebrenici, tužioci su u svom dokaznom postupku kao svjedoka izveli bivšeg pripadnika specijalne policijske brigade, kojom je komandovao optuženi Ljubomir Borovčanin. Svjedok Predrag Đelić je 12. i 13. jula 1995. bio na položaju na putu između sela Sandići i Kravica. Prema optužnici to su mjesta gdje su zarobljavani a potom pogubljeni Bošnjaci, koji su nakon pada Srebrenice pokušali da se kroz šume probiju prema Tuzli.

Nakon što su kao svjedoke već ispitali preživjele Bošnjake sa srebreničkih stratišta, tužioci Haškog tribunala nastoje da upotpune mozaik tih zbivanja svjedočenjima pripadnika vojske i policije bosanskih Srba, koji su bili angažovani u toj operaciji. Kao i nekoliko prethodnih svjedoka, sudije su i Predraga Đelića upozorile na pravo da odbije da odgovori na pitanja, koja ga mogu teretiti za eventualno učešće u zločinima navedenim u optužnici.

Kao pripadnik specijalne policijske jedinice, zadužene, prema naredbi, da "obezbijedi srpska sela od muslimanskih vojnika koji su se povlačili iz Srebrenice", svjedok Đelić je 12. i 13. jula bio na položaju sa kojeg je mogao da vidi i livadu Sandići, gdje su dovođeni zarobljeni Bošnjaci, i skladište u Kravici, kud su sprovođeni.

"Trinaestog jula u poslijepodnevnim satima vidio sam kako se putem iz Sandića prema Kravici sprovodi velika grupa zarobljenika. Da li je bilo 600 ili 800 ljudi, ne mogu se sa preciznošću sjetiti. Koliko sam mogao da vidim, bili su ljudi u civilu, bilo je i uniformisanih, u glavnom bili su ljudi", pričao je svjedok Đelić pred sudijama Haškog tribunala.

"Šta se potom dogodilo?" bilo je tužiočevo pitanje.

"Ne znam tačno koliko je vremena prošlo, kad se čula pucnjava i u dužem intervalu je trajala."

"Da li ste čuli još nešto?"

"Čule su se i odjekivale detonacije. Mislim da su to bile bombe, ručne bombe", odgovorio je svjedok.

"Na osnovu onog što ste čuli da li ste stekli utisak o tome šta se tamo događalo?" bilo je potom pitanje tužioca.

"Smatrao sam da je došlo do nekog sukoba, bolje rečeno, mislim da je pucano na te civile", bio je odgovor.

To je cijela svjedokova priča: bio je očevidac iz daljine, ali u događajima nije učestvovao. Ipak upotpunio je mozaik koji tužioci prave o srebreničkim gubilištima, jer je potvrdio sve ono što su o ovom događaju već rekli kako preživjeli, tako i pripadnici vojske i policije bosanskih Srba.

Sa livade kod Sandića 13. jula 95. sprovedeno je oko 1000 zarobljenih Bošnjaka u skladište poljoprivredne zadruge u Kravici. Svjedok je sve to vidio svojim očima, izuzev Ratka Mladića koji je bio na livadi Sandići i obećao zarobljenima da im se ništa neće desiti. Prema ranijim svjedočenjima, zarobljenici su mu zahvalili, a neki čak aplaudirali. Dva-tri sata kasnije svi su bili pobijeni. Skladište u Kravici je jedno od najstrašnijih stratišta srebreničkog masakra.