Svjetska top tema bez odgovora

Sigurnost na aerodromima postala je svjetska top tema. Minhenski aerodrom u srijedu (20.01.) poslije podne bio je nekoliko sati zatvoren nakon što se tokom kontrole jednog laptopa oglasio alarm koji je ukazivao na prisustvo eksploziva. Vlasnik laptopa je uspio pobjeći te se za njim još traga. Kako je osumnjičeni uspio pobjeći pitanje je koje svi sada postavljaju.

Mnoga pitanja o sigurnosti su se otvorila i nakon pokušaja atentata u avionu na letu za Detroit 25. decembra 2009. godine. Kako je osumnjičeni mogao da unese eksploziv u avion? Da li sigurnosne snaga mogu da skeniranjem čitavog tijela otkriju sakrivene hemikalije? Kako je Nigerijac mogao da uđe u avion na relaciji Amsterdam-Detroit iako je njegovo ime već bilo poznato tajnim službama? O svim ovim pitanjima će govoriti ministri unutrašnjih poslova na njihovom neformalnom sastanku.

Za i protiv skenera

Rasprava je neminovna. Pojedine zemlje su za upotrebu skenera. Velika Britanija i Holandija na primjer. Druge su pak opreznije. Njemački ministar unutrašnjih poslova Tomas de Majcire (Thomas de Maiziere) kaže da "skener do gole kože" po njemu nije dobro rješenje. To zadire duboko u intimu i ima štetne posljedice po zdravlje. Samo ako su ispunjeni ovi kriterijumi, skeneri bi mogli da budu upotrebljavani.

Jednako kritična bila je i evropska komesarka za pravdu i građanska prava Vivien Reding (Viviane). Ona čak ide dotle da pita da li će slike biti odmah po skeniranju i obrisane. Ali, biće otpora u Evropskom parlamentu. Još 2008. taj prijedlog nije prošao u Parlamentu. Poslanica SPD-a u Evropskom parlamentu Birgit Zipel (Sippel):

"Kako bi protekla javna diskusija ako bismo tražili da na svakom kolodvoru, u svakom velikom tržnom centru, svakom velikom javnom trgu budu uvedene mjere kao što su kontrola tečnosti i skeneri? Vjeurjem da bi u tom slučaju bilo jasno da je cijeli postupak apsurdan i da sve zaista zavisi od razmjene informacija i kontrole, a ne isključivo mjera te vrste."

Razmjena podataka uz pomoć SAD-a

Ministrima unutrašnjih poslova je jasno, da se ne radi samo o skenerima. Oni govore zapravo o razmjeni podataka. Za tim stolom će biti i sekretarka za unutrašnju bezbjednost SAD-a Dženet Napolitano (Janet) koja se upravo dobro razumije u razmjenu podataka. Ona je čak morala da se pravda nakon pokušaja atentata na letu iz Amsterdama za Detroit zašto podatke koje je imala nije razmijenila sa tajnim službama, što nakon toga nije bilo nikakvih konskvenci, kao i to kako je osumnjičenom uopšte bilo dozvoljeno da leti. Otac Nigerijca optuženog za napad je već odavno upozorio CIA-u na svog sina. On je čak imao kartu samo u jednom smjeru i nije imao kofer.

Od 2004. između Evropske unije i SAD postoji specijalni ugovor o razmjeni podataka. Sada grupa delegata oba kontinenta pregovara dalje o razmjeni ličnih podataka. Problem su različiti standardi o zaštiti podataka. Postoje kritike i unutar same Evropske komisije.

Ipak, razmjena podataka između tajnih službi ne teče baš najbolje. Kako u Sjedinjenim Državama, što pokazuje i ovaj slučaj sa pokušajom napada na liniji Amsterdam-Detroit, tako i u Evropi, ali i između kontinenata.

Autori: Prössl, Christoph/ Svetozar Savić

Odg. urednik: Zorica Ilić