Syrizino izrugivanje demokratiji
Zarobljen između međunarodnih institucija koje traže od Atine da provede održive reforme i radikala u sopstvenoj partiji Syrizi (Sirizi), grčki premijer Alexis Tsipras (Aleksis Cipras) obraća se sada"suverenom narodu". A narod sada sam treba da odluči na referendumu naredne nedjelje (05.07.2015), da li će prihvatiti i sprovesti reformske prijedloge Evropske centralne banke (EZB), Evropske komisije i Međunarodnog monetarnog fonda ili ne. Istovremeno nekoliko ministara iz partije Syriza traže od naroda da kaže "Ne!" daljoj štednji.
Ono što na prvi pogled izgleda kao duboko poklanjanje principima demokratije je u stvarnosti izrugivanje tim istim principima. Na prijevremenim parlamentarnim izborima krajem januara je većina Grka glasala za populističku Syrizu u nadi da će time smanjiti politiku stalnih koraka štednje, koja se provodi posljednjih 5 godina. Istovremeno sva istraživanja javnog mnijenja jasno i nedvosmisleno pokazuju: 70 posto Grka, duplo veći broj od onih koji su birali Syrizu, žele da Grčka ostane u eurozoni.
Zadatak nove grčke vlade bi trebao biti da uzme odgovornost u svoje ruke i da pomiri ta dva mandata (ili dvije suprotnosti). Oni bi svom narodu morali objasniti šta je momentalno ostvarljivo i šta se u budućnosti može realizirati.
David protiv Golijata
Umjesto toga Tsiprasova ekipa zaplašuje i tjera od sebe partnere i kreditore i sa svojim neviđenim i besprimjernim diletantizmom izaziva ostale zemlje eurozone i istovremeno na unutrašnjopolitičkom planu prodaju iznurujuće pregovore sa evropskim institucijama kao borbu slabog Davida protiv brutalnog Golijata.
Istina je da grčka vlada snosi veliki dio odgovornosti za ćorsokak u kojem su se našli pregovori. Sa njihovom promjenljivom taktikom i ideološkim parolama, izvađenim iz sanduka sa moljcima iz prošlog stoljeća, vlada je stalno pokušavala da svoje sagovornike navede na pogrešan put. Taktika odugovlačenja nije na žalost samo karakteristika grčkog fudbala već i grčke politike.
Posljednjih pet mjeseci je pokazalo da je Syriza sve drugo samo ne ljevica. Tokom pregovora, ova partija je stalno odbijala da pristane na nužno smanjenje troškova za vojsku a da ne govorimo o tome da je upravo ona sama morala to predložiti.
Nizom mjera Syriza je dokazala i pokazala da i dalje želi da vodi politiku davanja alimentacije javnom sektoru umjesto da ga smanji i napravi efikasnim. Konačno, izjednačila je male i velike dužnike i tako dala iste povlastice grešnim milionerima i sitnim poduzetnicima.
Nemoć u Grčkoj
Sada, kada više ništa ne pomaže i kada Grčka stoji pred bankrotom, Syriza novim referendumom pokušava da ponovno odloži donošenje neophodne odluke. A šta radi narod pogođen krizom, na kojeg se Syriza neprestano poziva? Dan nakon najave referenduma u Grčkoj je vladala zbunjenost i nedoumica.
Na protestima u toku posljednje dvije sedmice je na ulicu izašlo puno više ljudi koji su za Evropu. Za razliku od njih, demonstracije, koje je organizovala Syriza protiv omraženih kreditora i povjerioca, nisu imale veliku podršku ljudi. Grčkoj predstoje nemirna i turbulentna vremena.