Tajna služba zagubila akte o ubici

Uwe Mundlos, Uwe Böhnhardt i Beate Zschepe u međuvremenu su postali poznati na terirtoriji cijele Njemačke kao članovi „Nacionalsocijalističkog podzemlja“. Ova organizacija desničarskih ekstremista tereti se za ubistva najmanje deset lica kao i za atentate, izvedene u periodu između 2000. i 2007. godine.

Da bi se između ostalog od takvih napada odbranio slobodarski demokratski poredak Savezne Republike Njemačke, u zemlji postoje tri tajne službe. Ured za odbranu ustavnog poretka kao tajna služba koja djeluje u unutrašnjosti zemlje, zatim BND – Njemačka informativna služba, koja djeluje u inostranstvu i MAD, vojna tajna služba Bundeswehra.

Informanti ekstremne desnice

Tajne službe u prvom redu imaju ulogu prevencije i prikupljanja informacija. Sakupljaju ih, ocjenjuju i prosljeđuju dalje. Međutim, upravo je u više navrata došlo do propusta prilikom prosljeđivanja informacija tokom istrage o terorističkoj ćeliji iz Cvikaua. To je između ostalog na meti kritika Istražni odbor Bundestaga u kojem se nalaze predstavnici svih poslaničkih klubova, koji od početka godine radi na rasvjetljavanju afere oko terorističke ćelije iz Cvikaua i „neonacističkog podzemlja“.

Ovo tijelo je tek sada saznalo da je MAD već 1995. uspostavio kontakt sa Uveom Mundlosom. Mundlos je još za vrijeme služenja vojnog roka 1995. pao u oči kao ekstremni desničar – što ga je po svemu sudeći činilo atraktivnim za tajnu službu.
Šef MAD-a Ulrich Birkenheier je uveravao da cilj razgovora nije bio da se Mundlos pridobije kao informant ili osoba od povjerenja. Ali, ni to nebi bio skandal, ističe novinar i stručnjak za ekstremnu desnicu Partik Genzing. Mundlos tada nije bio terorista koji ubija. Parlamentarce je zaprepastilo nešto drugo, i to s pravom, smatra Patrik Genzing.

Podataka – nema

Ovog ljeta članovi istražnog odbora bili su u tajnoj službi MAD, radi uvida u akta. Na eksplicitni zahtjev rečeno im je da ne postoje akti o Uveu Mundloseu. Taj odgovor je faktički bio tačan, zato što su protokoli razgovora u međuvremenu uništeni. Ali, niko nije pomenuo da je MAD ove protokole proslijedio drugoj tajnoj službi, Uredu za zaštitu ustavnog poretka i drugim vlastima što znači da su još mogli da se nađu. I to nije bila prva greška. Nedavno je otkriveno da je Ured za zaštitu ustavnog poretka u novembru prošle godine jednostavno uništio važne akte.

Čini se da je teško kontrolisati tajne službe. Vlade na državnom i pokrajinskom nivou moraju biti informisane o radu tajnih službi. A to je, kada je riječ o aferi o neonacističkoj trojci iz Cvikaua, išlo naopako – to je barem očigledno. Osim toga, ni organi bezbjednosti, ni savezna vlada nisu smatrali da je nužno informisati Istražni odbor ako i kada se pojave akta koja su u direktnoj vezi sa terorističkom ćelijom iz Cvikaua. Da li je riječ o haosu, ili je to namjerno zataškano – mišljenja su podijeljena.

Autori: Ole Kemper / Mirjana Kühne-Veljković
Odg. urednik: Jasmina Rose