Tajni beogradski protokoli kao kamen spoticanja

Frankfurter Allgemeine Zeitung o tome piše: "Ponašanje osuđene moglo bi odvratiti države od saradnje sa Tribunalom jer se stiče utisak, da tajnost povjerljivih dokumenata nije zagarantovana od strane suda, rečeno je u obrazloženju presude. Florence Hartmann se u svojoj knjizi Mir i pravda poziva na proces vođen 1997. godine pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, po tužbi BiH protiv Srbije za genocid i agresiju. Sudije su tada presudile da je u Srebrenici pod komandom Ratka Mladića izvršen genocid, da ga Srbija nije počinila ali da ga nije ni spriječila. Sudije su tada odbacile interpretaciju Sarajeva, po kojoj su i drugi zločini, počinjeni tokom rata u BiH, bili genocid. Oni su zaključili da je nedostajala namjera da se unište bosanski muslimani.

BiH spriječena da iznese dokaze

Florence Hartmann je međutim napisala da je Haški tribunal, uskraćivanjem povjerljivih informacija, upravo uticao da se donese takva jedna odluka. BiH je smatra ona, bila spriječena da dokumentima potkrijepi svoje stavove. Oni su dodatno trebali poslužiti dokazivanju tvrdnje da je Srbija u BiH počinila genocid. Da je Međunarodni sud pravde u Hagu posjedovao dokumente, koji dokazuju da je Srbija imala kontrolu nad vlastima i vojskom bosanskih Srba, njegova odluka bi bila drugačija, smatra Florance Hartmann. Mnogi su, naglasila je ona, ubijeđeni da su se u protokolima sa sjednica Vrhovnog vijeća odbrane Srbije nalazili takvi dokazi. Ti dokumenti su u posjedu Tribunala. "BiH je molila da joj se dozvoli pristup protokolima, ali molba je odbijena", riječi su Floranc Hartmann, koje prenosi Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Mračne strane real-politike

Neue Zuericher Zeitung dodaje da je Florence Hartmann devedesetih godina radila za francuski list Le Monde i izvještavala o ratovima na Balkanu. Još tada ali i poslije u svojoj knjizi ona je na stub srama stavljala mračne strane takozvane real-politike, koju su velike sile vodile u vezi sa ratovima na Balkanu. U članku pod nazivom "Tajni beogradski protokoli kao kamen spoticanja" ovaj list piše: "Riječ je o sjednicama Vrhovnog vijeća odbrane iz perioda od 1993-1997. U njemu je sjedio vojni i politički vrh Srbije. Tadašnja vlada u Beogradu je nakon dugog protivljenja predala Carli del Ponte sporne protokole. Uvjet je bio da se, zbog nacionalne sigurnosti, sadržaj dokumenata koristi samo na sjednicama iza zatvorenih vrata. Cijeli odbijajući stav vlade u Srbiji ukazuje na brizantnost protokola."

Teški dokazi

"Tadašnja glavna tužiteljica Haškog Tribunala del Ponte bila je ubijeđena da dokumenti ne pružaju samo dokaze da je Vojska Srbije i njena tajna služba preko Vojske bosanskih Srba bila uključena u operacije zauzimanja Srebrenice, već i da je učestvovala u pripremi masakra. Uz pomoć ovih protokola Del Ponte je smatrala da će Slobodanu Miloševiću lakše dokazati namjeru za genocid. Do toga nije došlo jer je Milošević umro u zatvoru. Forence Hartmann nije prva, koja piše o tome da protokoli sadrže informacije, koje terete Miloševića i druge srbijanske političare za rat u BiH. U svojoj knjizi ona se poslužila materijalom iz dvije presude Apelacionog suda iz 2005. i 2006. Ali šta piše u tajnim protokolima ni u njenoj knjizi se ne može pročitati. Ona se na duge staze zadovoljava tvrdnjama, teorijama zavjere i špekulacijama", zaključuje Neue Zuericher Zeitung.

Autor: Jasmina Rose

Odg. urednica: Belma Fazlagić Šestić