Tamno nasljeđe Asadovih

Najkasnije kada rat zakuca na vrata glavnog grada vladajući režim mora da računa s najgorim scenarijem. Sadam Husein je to osjetio 2003. kada je kratko nakon ulaska američkih snaga u Bagdad morao da napusti vlast. A čim su pobunjenici u Libiji ušli u Tripoli i Gadafi je morao da izbjegne iz prestonice. Ovih dana su u Damask, sirijsku prestonicu, ušli borci Slobodne sirijske armije. Vodeće figure režima su ubijene u jednom bombaškom napadu. Asadov režim bi barem od tada morao u najmanju ruku da osjeća prijetnju od svrgavanja. Jer, pad režima u Damasku se više ne isključuje.

Poluge vlasti u rukama alavita

No, ostaje ipak upitno da li pobjeda pobunjenika donosi bolja vremena, jer oni moraju da se suoče i s nasljeđem režima. Otac i sin Asad su na vlasti preko 40 godina. Obojica važe za sekularne političare. Ali, to ih nije spriječilo da na ključne pozicije postave pripadnike alavita, šiitske manjine, od kojih i sami potiču. Istina je da su na nekim pozicijama i pojedini pripadnici sunitske i hrišćanske elite, ali poluge vlasti su ipak u rukama alavita. Brutalnost pak, kojom se do sada pokušavaju te iste pozicije odbraniti, kod nemalog broja njihovih protivnika probudilo je želju za odmazdom. A ako Asadov režim jednom padne, to bi moglo da dovede do sirijske "Noći dugih noževa" (aluzija na čistku koju je sproveo Hitler u svojoj partiji 1934. prim.aut.)

"Vjerovatnoća da će nakon raspada Asadovog režima doći do nasilja je ekstremno visoka", objašnjava za Deutsche Welle politikologinja Margret Johansen (Johannsen) sa Instituta za istraživanje mira i bezbjednosne politke na Univerzitetu u Hamburgu. Jer, zemlja je etnički i religiozno podijeljena, tako da pad Asadovog režima neće ništa bitno promijeniti. Padom režima dolazi trenutak istine za obje velike opozicione grupe: Nacionalni savjet Sirije i Nacionalni koordinacioni komitet. Obje organizacije tvrde da ih slijedi 90 odsto Asadovih protivnika. I obje tvrde da predstavljaju sve sirijske opozionare bez obzira na njihovu religioznu i etničku pripadnost. Tvrde i da će ostati jedinstveni i obrazovati vladu nacionalnog jedinstva.

Strah od novog građanskog rata

No, kako god se nova vlada pozicionirala neće joj biti lako da prebrodi Asadovo nasljeđe ni u političkom ni u kulturnom smislu. A upitno je i da li će moći da se prebrodi etnička i konfesionalna podijeljenost. I, između ostalog, javlja se strah od novog građanskog rata.

"Bojazan izaziva i mogućnost da će se raslojavanje zemlje nastaviti i u državnim organima", smatra Margret Johansen.

Ako režim zaista padne, zemlja hitno mora da riješi najhitnije zadatke, a u prvom redu da zaustavi nasilje između pojedinih grupa stanovništva. Primjeri poput južnoafričkog su pokazali da je to moguće. Potrebno je organizovati okrugli sto za kojim bi sjedile bez izuzetka sve etničke i konfesionalne grupe, kao i predstavnici starog režima. Ali, to zahtijeva najvišu disciplinu svih učesnika, objašnjava Johansen i dodaje da, iako postoje primjeri da je to moguće, za takvo što u Siriji je potrebno još mnogo vremena. Ali, kaže ova ekspertkinja sa hamburškog univerziteta, alternativa ne postoji.

Autor: Kersten Knip / Svetozar Savić

Odgovorna urednica: Marina Martinović