Teška integracija Nijemaca u Austriji - Bečki mentalitet balkanizovan

„Za mene je do prije dvije godine bilo nezamislivo da u supermarketu čekam u dugom redu i da se ne požalim na to da bi i na ostalim zatvorenim kasama neko mogao raditi. Redovno sam se svađala sa prodavačicama, a danas stoički čekam i ne nerviram se. U ovoj zemlji se živi sporije, ali to ima dobar sporedni efekat; manje vas boli glava“, kaže Tanja Mali iz Hamburga, koja u Beču živi već tri godine i koja je o različitostima između Nijemaca i Austrijanaca naučila, kaže, već mnogo. Svoja bečka iskustva ona danas dijeli sa petnaest sunarodnjaka koji su se ove subote okupili u učionici gradskog Narodnog univerziteta.

Baš kao i većina Nijemaca u Austriji i ona je s početka najviše problema imala sa, kako kaže, austrijskom usporenošću ili pak izbjegavanjem otvorene kritike. Nijemci su brži, glasniji i direktniji od Austrijanaca, ali se te osobine ovdje često tumače kao loš stil, objašnjava i Cristofer Wurmdobler, takođe Nijemac nastanjen u Beču, dok svojim sunarodnjacima, u ulozi privremenog predavača pri Narodnom univerzitetu, tumači austrijski mentalitet. „O toj njemačkoj brzini i direktnosti na kursu se često razgovara, jer Austrijanci takav stil primaju kao neljubaznost ili pak drskost. Kao da je stvar lošeg odgoja kada jednostavno kažete svoje mišljenje. Austrijanci su navikli da svaku kritiku upakuju u dugi monolog, svoje mišljenje jako rijetko kažu otvoreno i direktno, i kada to Nijemci rade, oni to tumače kao agresivno ponašanje“, objašnjava Wurmdobler.

S više šarma, polaganije...

I Tanja Mali kaže da je njena njemačka direktnost često znala biti protumačena kao drskost, no danas i sama preferira austrijski način komunikacije, i trudi se, kaže, da bude što šarmantnija. „Naravno da i danas u nekim situacijama poželim da se u firmi u kojoj radim odluke donose brže. Austrijanci jednostavno mnogo više diskutuju, trude se da budu šarmantni, i da se šale kada nešto kritiziraju. To, istina, usporava procese, ali je se druge strane radna klima mnogo prijatnija i opuštenija, jer se na taj način izbjegavaju sukobi sa saradnicima.“

Iako iniciran od strane Odjeljenja za pitanja intergracije pri gradu Beču, integracijski kurs za Nijemce zapravo je opušteno druženje pri kojem njemački državljani koji trenutno žive i rade u Beču razmjenjuju utiske o austrijskom mentalitetu. Za doseljenike iz zemalja koje nisu članice EU ovakvi kursevi su obavezni, odnosno jedna stepenica u procesu ispunjenja integracijskog ugovora, kojeg pri nastanjenju u Austriji moraju potpisati. Dokaz da su pohađali integracijski kurs Nijemcima nije potreban, oni su tu dobrovoljno, jer, kako kažu, žele izbjeći nesporazume u svakodnevnom životu. „Dio koncepta je da su i predavači Nijemci koji u Austriji žive duže i već dobro poznaju austrijski mentalitet“, objašnjava Cristofer Wurmdobler, inače novinar pri bečkom listu Falter, „i mislim da je sasvim u redu da se ljudi u takoreći zaštićenom prostoru imaju priliku ispričati o svemu što su doživjeli i o onome što bi eventualno mogli promijeniti u svom ponašanju“.

Utjecaj Balkana

Tako najveći dio kursa proteče u razmjeni iskustava i savjeta koje će Nijemcima u Beču život učiniti lakšim. „Ranije sam, kada bi imao neki termin, već sutradan znao nazvati i pitati da li je povodom onoga o čemu smo razgovrali već donesena odluka“, priča tako Herman iz Dizeldorfa. “To je Austrijance strašno nerviralo. Danas čekam da od termina do ponovnog poziva prođu najmanje četiri dana, i sada je sve u redu, svi su ljubazni, svi su veseli. Naučio sam takođe da je važno da svoje argumente, čak i kada sam potpuno siguran da sam u pravu, izgovorim tako da to ni u kom slučaju ne zvuči agresivno“.

„Važno je takođe znati da se u Austriji mnoge stvari dogovaraju nakon sastanaka“, dodaje Cristof Wurmdobler „na hodnicimam i u kafanama, ali da to ne znači da su oni koji to tako rade kriminalci. To je jednostavo opušteniji i ležerniji stil. Teško je reći zašto je to tako, po meni je po tom pitanju evidentan uticaj jugoistčne Evrope i Balkana i radi se samo o tome da Nijemci koji ovdje žive toga postanu svjesni. A onda će im život u ovoj zemlji postati mnogo lakši.“

Autor: Emir Numanović

Odg. ur.: Z. Arbutina