Težak put približavanja dvije Koreje

«Kada je američki astronaut Nil Amstrong kao prvi čovjek kročio na mjesec, rekao je :«ovo je mali korak za mene, ali veliki za čovječanstvo». Kada je južnokorejski predsjednik Roh u utorak pješke prešao unutrašnjokorejsku granicu, ukazala se potreba za istim riječima. Roh je prešao granicu kako bi posjetio zemlju koja djeluje tako strano i tako daleko kao i mjesec.

Riječ je o bizarnom režimu koji vlada u Pjongjangu. To je jedina komunistička diktatura na svijetu i jedina zemlja kojom vlada jedna preminula osoba: njen osnivač Kim II Sung nakon njegove smrti 1994-te godine nije drugačije nazvan nego «Vječni predsjednik».

Sjeverna i Južna Koreja su udaljenije nego što su to bili istok i zapad Njemačke. Ove dvije njemačke države nikada nisu vodile rat jedna protiv druge iako su se za tako nešto naoružavale godinama. Pored svih privrednih razlika, ponor između ove dvije zemlje nije nikada bio tako dubok kao što je između prosperitetnog juga i potpuno iznemoglog sjevera korejskog poluostrva. Privredna snaga Sjeverne Koreje se procjenjuje na samo tri procenta od one koju ima Južna Koreja. Ali zato Sjeverna Koreja ima duplo više vojnika i atomskih bombi. Režim se nalazi na američkoj listi zemalja koje čine osovinu zla, egzistencija mu dolazi u pitanje, a privredno je satjeran u ćošak. Sve dok takvi režimi vjeruju da nemaju šta izgubiti, oni su neuračunljivi. Od njih nije ni očekivati da obrate pažnju na vlastito stanovništvo.

Pjongjang mora biti uvjeren da on ima itekako šta izgubiti. U takvim sistuacijama je dobro što su Sjeverna i Južna Koreja, doduše malim i sporim koracima krenule naprijed. Ovi upravo načinjeni koraci su dobri i idu u pravcu jednog mirovnog samita na kojem moraju učestvovati i SAD i Kina jer su i one bile uključene u rat. U osnovi bi sve strane profitirale od dugotrajnog mira. Dogovorene tačke između Roha i Kima: više trgovine, više saobraćaja, tješnja politika razmjena na bazi obostranog poštovanja, su dosta važne. Što se više sjeverno korejancima otvara prozor u svijet, to su veće šanse da dođe do promjena.