Televizijski kanal koji je trn u oku Putinovom Kremlju

27. januara je obilježena 70. godišnjica deblokade St. Petersburga, bivšeg Lenjingrada. Njemačke trupe su skoro 900 dana bombardovale i držale grad u potpunoj blokadi. Hitler je izdao naređenje da se grad ne zauzima kako stanovništvo ne bi morao zbrinjavati hranom. Tokom blokade umrlo je 649.000 ljudi, od čega 632.253 od gladi i hladnoće. Ovi podaci su navedeni u „Nirnberškom procesu“. Nakon toga se broj stradalih stalno povećavao, tako da se sada procjenjuje da je bilo i do 1,5 miliona žrtava. Blokada Lenjingrada je najgori ratni zločin nacističke Njemačke.

Povodom obilježavanja ovog datuma, moskovska televizija „Dožd“ je na internetu provela anketu o tome da li je eventualnom predajom grada Nijemcima mogao biti spašen život više stotina hiljada stanovnika Lenjingrada. 54 posto korisnika je odgovorilo sa „da“. Anketa je izazvala buru ogorčenja. Nekoliko provajdera, koji su putem kablovske mreže, satelita i intereta prenosili program televizije „Dožd“, prekinuli su preuzimanje programa. Tužilaštvo u St. Petersburgu razmatra mogućnost pokretanja postupka zbog ekstremizma. Mnogi ruski intelektualci su mišljenja da je reakcija na anketu samo povod da se zabrani emitovanje programa opozicionog kanala.

Prenos preko "Euromaidana"

Privatni televizijski kanal „Dožd“ je izuzetak u ruskom medijskom prostoru. Skoro dvije trećine programa: političke emisije, vijesti, analize i eksperimentalni formati, emituju se uživo. Kod državnih kanala se samo sportski događaji prenose uživo. Televizija „Dožd“ dozvoljava da se pred njenim kamerama pojavljuju opozicioni političari kojima je na drugim televizijama zabranjen nastup. Tako Aleksej Navalni, borac protiv korupcije, u programu ove televizije smije izvještavati o neprijavljenoj imovini i nekretninama poslanika državne Dume i drugih visokorangiranih zvaničnika.

Aktuelan primjer je izvještavanje o proevropskim demonstracijama u Ukrajini. Državna ruska televizija demonstrante na Maidanu u Kijevu naziva ultranacionalistima i zločincima. „Dožd“ izvještava o brutalnim policijskim akcijama kao i pokušaju korumpiranog ukrajinskog predsjednika Janukoviča da „putinuzuje“ zemlju.

"Dožd“ je Pay-TV. Godišnja pretplata iznosi 1.000 rubalja, što je oko 22 eura. Na internetu se program televizije „Dožd“ može pratiti besplatno, ali uz određeno kašnjenje. Međutim, broj gledalaca programa ove televizije na internetu je ograničen na nekoliko stotina hiljada. „Dožd“ je partnerska stanica Deutsche Wellea. Novinari DW-a se tri puta uključuju uživo u program ove televizije. Novinar ruske redakcija DW-a, Viačeslav Jurin, u javljanjima uživo iz Bonna izvještava o najvažnijim događajima u Njemačkoj.

Legitimno pitanje ili beskrupulozne provokacije?

Nakon prvog talasa ogorčenja na socijalnim mrežama zbog ankete, glavni i odgovorni urednik “Dožda” je na Twitteru napisao: “Nekorektno pitanje o blokadi Lenjingrada je bila producentova greška i greška novinara koji je bio zadužen za socijalne mreže. Pitanje je izbrisano. Molimo vas za izvinjenje”.

„Ono što smo vidjeli na internet stranici 'Dožda' je direktna uvreda za sve žrtve blokade. Takve akcije se uvijek moraju kvalificirati kao zločin kojim je cilj rehabilitacija nacizma“, napisala je vodeća predstavnica stranke „Jedinstvena Rusija“, Irina Jarovaja. Istog su mišljenja komunisti kao i članovi stranke „Žirinovski“ u državnoj Dumi.

Izgovor za pooštravanje cenzure

Oni koji brane „Dožd“ su podijeljenog mišljenja. Direktor fondacije „Socijalne ekspertize“ Igor Jakovenko je u intervjuu za Deutsche Welle rekao da ni formulacija niti pitanje o blokadi Lenjingrada nisu razlog za moralne osude. To pitanje je postavio pisac i ratni veteran Viktor Astafjev. Šta je važnije: zgrade, mašine ili ljudi? Da li država postoji zbog ljudi ili ljudi postoje zbog države?

Opunomoćenik za ljudska prava ruske federacije, Wladimir Lukin, kaže da je jedna takva anketa objavljena u pogrešno vrijeme. Međutim, u intervjuu za rusku novinsku agenciju Interfax je rekao da je protiv zatvaranja „Dožda“. „To znači topom pucati na vrapca“, kaže Lukin.

Njemačka kao primjer

Važno je pomenuti da se i protivnici i zagovornici „Dožda“ pozivaju na Njemačku. Obilježavanje 70. godišnjice oslobađanja St. Petersburga u njemačkm parlamentu počelo je govorom 95. godišnjeg pisca Danila Granina. Granin se od 1941. do 1945. godine kao dobrovoljac borio protiv Njemačke.

Vadim Ampelonski, glasnogovorik „Roskomandsora“, jedne vrste ruske komunikacione mreže, najoštrije je osudio „Doždovu“ anketu. Osvrćući se na Graninov govor u Bundestagu, koji je prenosila televizija, on je rekao da su time „njemačko društvo i mediji demonstrirali sasvim drugačiji nivo građanske i moralne zrelosti“.

Sasvim drugačiji zaključak iznosi ruski novinar Boris Sinjavski. U tekstu pod naslovom „Istorija je stara kurva, politika također, ali mlada“ on piše da je Graninov govor dirnuo poslanike u Bundestagu, ali da oni nisu bili ogorčeni kao što ruski često budu. Razloge za pretjerano razočaranje u Dumi on objašnjava činjenicom da je više od polovine ruskog stanovništva još uvijek živo zarobljeno u izmišljenim mitovima komunističke propagande. Rusi, piše Sinjavski, još uvijek nisu ispuzali ispod Staljinovog plašta, možda kao pojedinci, ali ne i kao cijela zemlja.

Autori: Alexander Warkentin / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić