1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Tolerancija je teško dostižan cilj u siromašnoj zemlji

16. novembar 2013

Prihvatanje drugog i drugačijeg jedan je od najvećih izazova u bh. društvu. Način oblačenja, životna uvjerenja ili seksualna orijentacija, često su povod su za diskrminaciju. Da li je BiH zemlja netolerantnih ljudi?

https://p.dw.com/p/1AIJg
Foto: picture alliance / Wolfram Steinberg

Ateista, vegeterijanac, borac za ljudska prava i dežurni kritičar vlasti. Banjalučanin Miodrag Dakić je sve od navedenog i nikako se ne uklapa u sliku prosječnog građanina BiH. S neistomišljenicima se susreće svakog dana i svjestan je da sredina u kojoj živi još dugo neće prihvatiti različitost.

“Mi nemamo kulturu odnosa prema nečemu drugačijem. Naprotiv, konstantno smo izloženi sukobima i netoleranciji prema različitostima i drugačijem mišljenju. To gledamo u medijima, na političkoj sceni, u svakodnevnom životu i to je nažalost postao obrazac prema kojem se svi ponašaju”, kaže Dakić.

Sve što je drugačije izaziva strah

Iako se najviše govori o međuetničkoj i međuvjerskoj toleranciji u BiH, to je samo dio jednog mnogo ozbiljnijeg problema, smatra filozof Miodrag Živanović.

Miodrag Zivanovic
Miodrag Živanović: "Teško je razvijati toleranciju među očajnim ljudima."Foto: DW/A. Slavnic

“Svega što je drugačije treba se bojati, tako razmišlja naš čovjek. Do toga je dovelo višegodišnje instaliranje straha od onog drugog”.

Živanović to opisuje kao “palanačku svijest”, jer su prema njegovom mišljenju uprkos tehnološkom razvoju i mogućnostima da se ljudi približe jedni drugima, zapravo sve više udaljeni i zatvoreni u svoju “palanku”.

“Starije generacije su zbog svih ovih dešavanja posljednjih decenija zaboravile šta znači uvažavati i poštovati razlike. A mlade generacije nisu nikada ni doživjele bilo kakva tolerantna vremena”, kaže Živanović.

Među onima koji se susreću s velikom diskriminacijom u BiH, jesu LGBT osobe (lezbejke, gejevi, bisekusalci i transeksualci). Tolerancija prema seksualnim manjinama je na izuzetno niskom nivou, kaže Lejla Huremović iz Sarajevskog otvorenog centra.

Lejla Huremovic
Lejla Huremović, aktivistkinja u Sarajevskom orvorenom centruFoto: DW/A. Slavnic

“Ako gay muškarac spomene u rečenici svog momka, to se automatski doživljava kao isticanje seksualnosti i većina to smatra neprimjerenim, čak će mnogi okončati razgovor vrlo brzo. S druge strane, kada heteroseksualci spominju svoje partnere to je sasvim prirodna stvar. E to je svakodnevni banalan primjer netolerancije prema drugom i drugačijem, Jer, vi nemate pravo na nešto na što drugi imaju”.

“Tolerancija je samo početak, nije dovoljna za normalan život”

Profesor Miodrag Živanović vjeruje da sama tolerancija nije dovoljna. “To je podnošenje ili trpljenje. Za mene je tolerancija kada nešto ne odobravate, ne razumijete ali trpite. Potrebno je mnogo više od toga, mada nam je i to podnošenje teško dostižan cilj”.

Mladi muzičar iz Banjaluke, Đurica Štula, kaže da se od malih nogu sretao s raznim provokacijama zbog svojih staova koji se nisu dopadali većini. Način na koji se oblači, muzika koju stvara, kao i lična uvjerenja često su, ističe, bili povod za osudu.

Djurica Stula
Đurica Štula:"Ljudi mrze sve što ne poznaju."Foto: DW/A. Slavnic

„Danas, moram priznati uživam u toj svojoj različitosti. Ne bih volio da se dobro uklapam u ovakvu sredinu. Ljudi mrze sve što ne poznaju. Taj strah i otpor prema nepoznatom je ogroman.“

Tolerancija podrazumijeva volju i sposobnost osobe da prihvati i dopustit različitost, bilo da se radi o razlikama u političkom uvjerenju, o vjerskim, rasnim ili polnim razlikama.

“Seksualne manjine su izložene velikoj diskriminaciji”

Međunarodni dan tolerancije biće obilježen u Banjaluci i to otvaranjem novog prostora za mlade, riječ je Društveno kulturnom centru Incel. Kroz izložbu fotografija i projekciju filma autora iz Hrvatske i BiH, predstaviće se različiti aspekti tolerancije, kaže aktivistica Vesna Malešević.

„Centar koji upravo osnivamo biće prostor u kojem su različitosti dobrodošle. Ta netolerantnost drugih prema nama nas je na neki način primorala da se okupimo i pokažemo da je prihvatanje drugih jedini način da opstanemo u ovom društvu.“

Graffiti in Banjaluka
Grafit u Banjaluci: Smrt pederimaFoto: DW/A. Slavnic

Primjera diskriminacije na svakodnevnom nivou je prema Vesninim riječima mnogo. „U posljednje vrijeme je netolerancija i čak mržnja najviše prisutna prema seksualnim manjinama. Grafiti i natpisi iz dana u dan to pokazuju. Mislim da je ta populacija zaista najugroženija“.

U čemu je ključ problema, filozof Živanović objašnjava na sljedeći način. „Stanje društvene svijesti u BiH je očajanje. Od grupa očajnih ljudi koji su bez nade ne možete očekivati da prihvata različitost, jer u svemu vidi opasnost. U našim uslovima je jako teško boriti se za toleranciju i razviti zdrav odnos među ljudima“, ističe Živanović.

Autorka: Aleksandra Slavnić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić