Treba li BiH “Dayton dva”?

“Ako želimo da se politička klima u Bosni i Hercegovini promjeni, onda se mora poduzeti nešto što smo do samo prije nekoliko godina smatrali nezamislivim.” Rekao je to u svom izlaganju na Sveučilištu Columbija u New Yorku u okviru panel diskusije posvećene izazovima američke politike prema jugoistočnoj Europi, bivši američki ambasador u Sarajevu, (1996) John Menzies. Ovaj bivši šef Misije SAD na Kosovu (1999), i sadašnji dekan prestižne Škole za visoku diplomaciju (Whitehead School of Diplomacy and International Relations), na katoličkom sveučilištu Seton Hall u New Jerseyu govorio je i o drugim, pomalo zaboravljenim idejama.

Rekao je kako bi NATO Savez trebao češće organizirati vojne vježbe sa svojim partnerima u regionu. Kao vlastitu ideju spomenuo je i razmišljanje, da se pragmatičnom Miloradu Dodiku, “ponudi otkup za izlazak iz politike”. Na koncu, ambasador Menzies je govorio o tome kako entiteti u Bosni i Hercegovini očito nisu odigrali homogenizirajuću ulogu, pa zato treba razmišljati o “organizaciji Daytona dva”.

Mini Dayton

“Vjerujem da bi to bilo vrlo konstruktivno i pomoglo bi da se strane dovedu skupa kako bi se našao izlaz u zajedničkoj državi” rekao je John Menzeis, stavljajući to i u kontekst propalih butmirskih pregovora, u koje su SAD i EU zajedinički “politički investirali”: “Tako bi smo vidjeli možemo li popraviti neke greške, koje su nam se dogodile proteklih godina.”

U razgovoru za Radio Deutsche Welle, Menzies je još istaknuo, da bi se “Dayton dva” mogao održati “bilo gdje”, uključujući “ponovo i Ameriku, jer geografija zapravo nije važna”. Jedino bi, kaže on, trebalo izbjeći da se nova daytonska konferencija održi u regionu zemalja kojih se ona tiče. Govoreći međutim, što se može poduzeti sada, prije eventualne organizacije nekakvog “mini Daytona”, ovaj američki diplomata kaže, da je za BiH “sada najvažnije primjeniti odredbe presude iz “Slučaja Finci/Sejdić protiv BiH”.

Protiv etničkog glasanja

“To je ključno pitanje koje se postavlja pred vašu zemlju: hoće li ljudi u politici biti definisani kroz naciju kojoj pripadaju, ili kroz posao koga obavljaju ili ga žele u politici obavljati. Drugim riječima, u BiH se ne bi trebalo glasati za nekog kandidata samo zato što je Bošnjak, Srbin ili Hrvat”, kaže Menzies. Govoreći o tome što nam je Dayton ostavio u političko naslijeđe on je rekao: “Tu su sada etnički politički entiteti”.

Ambasador Robert Barry, bivši čelnik OSCE-a u BiH, koji je isto tako učestvovao na okruglom stolu u New Yorku, smatra da su najveći problem u Bosni i Hercegovini političari iz “stare garde”. U isto vrijeme, Barry je skoro opčinjen mladom generacijom bosanskohercegovačkih političara, posebno iz jedne stranke:

Dolazi li “Naša stranka”?

“Impresioniran sam Našom strankom, s čijim sam se liderima susreo i razgovarao. Imaju dobru multietničku strukturu, a ostvarili su već solidne rezutate na lokalnoj razini vlasti u oba entiteta”, kaže Barry za Radio Deutsche Welle. Barry ističe i kako je u BiH nažalost još uvjek zatrovana politička atmosfera, u kojoj ponekad preovladava “politika straha”:

“Najgora stvar koja se može dogoditi je da 60 do 65 posto birača u BiH možda uopće ne iziđe na izbore, jer im se sav ovaj izborni proces jednostavno zgadio”, kaže ovaj bivši američki ambasador u Bugarskoj i Indoneziji.

On predviđa i da Haris Silajdzić i Milorad Dodik možda neće biti poraženi na oktobarskim izborima, ali i to, kako će jednom, kako kaže “doći dan da se birači zasite sadašnjih političara na vlasti u BiH”. Navodi, da će sve dotle dok “politika straha bude preovladavala zemlja biti na gubitku”. Po njegovom mišljenju takav politički folklor, uz nacionalnu retoriku, nipošto ne bi više trebalo određivati izborne pobjednike u Bosni i Hercegovini.

Autor: Erol Avdović

Odg. ur.: Z. Arbutina