Trgovina ženama i dalje tabu- tema

Kako se boriti protiv takvog kriminala? Prije svega potrebno je objašnjenje. I njemački komitet « Fonda UN-a za žene»(UNIFEM) započeo je dvogodišnju široku kampanju, kako bi se tema što više predstavila u javnosti. To nije nimalo lak zadatak, jer je trgovina ženama i prisilna prostitucija još uvijek tabu –tema, posebno u ratnim i kriznim područjima.

Optužbe su potresne : Oni koji bi u konfliktnim regionima trebali pomagati ljudima, oni sami postaju počinioci i umiješani su u mrežu trgovine ženama i prisilne prostitucije. To su vojnici mirovnih trupa i pripadnici misija UN-a. Optužbe dolaze od humanitarnih organizacija, poput Amnesty international. Prema njihovim navodima Kosovo je od dolaska KFOR-trupa i uspostave civilne uprave UN-a ( UNMIK) postalo glavni cilj trgovine ženama. Broj javnih kuća, u kojima rade djevojke prisiljene na prostituciju, porastao je sa 18 u 1999. godini na 200 krajem 2003. Posjećuju ih redovno vojnici mirovnih trupa, medju njima i njemački, bez obzira što je svakom poznato da se djevojke tamo drže pod prisilom, tvrdi amnesty. Prošle godine je organizacija za zaštitu žena, Medica Mondiale uputila teške optužbe na račun mirovnih trupa MONUC u Kongu. I tamo su saradnici UN-a umiješani u trgovinu ženama. Iako je to potvrdila interna istražna komisija UN-a, mnogi saradnici svjetske organizacije uživaju zaštitu imuniteta, i nisu do sada uopšte kažnjavani, kaže Semin Caliskan iz Medica Mondiale.

« Ono što im se najviše može desiti je da budu poslani kući, a onda se šalju u neku drugu misiju».

Dijelom su problemi prihvaćeni i od strane UN-a. Tako je UNMIK na Kosovu sačinio listu od 200 barova i noćnih klubova, koje saradnici UN-a i vojnici ne smiju posjećivati. Osim toga formirana je specijalna jedinica UNMIK-a za borbu protiv trgovine ženama i prostitucije. Ali, te mjere nisu dovoljne, kaže Semin Caliskan iz organizacije Medica Mondiale. I sa njemačke strane moralo bi se mnogo više učiniti:

« Mi tražimo od Ministrastava odbrane i vanjskih poslova da se uvedu mjere senzibilizacije za vojnike koji odlaze u trupe UN-a, a u odnosu na trgovinu ljudima, seksualno nasilje, krijumčaranje. Zato što znamo da su žene silovane u svim ratovima. A, to znači da te žene koje su prošle nasilje, prve padaju u ruke trgovaca bijelim robljem».

Uz pomoć njemačkog Društva za tehničku saradnju(GTZ), izradjeni su programi obuke za vojnike, ali do sada nisu provedeni od strane Bundeswehra. Medjutim, to nije slučaj samo u redovima vojnika. I u civilnom društvu se nerado govori o prisilnoj prostituciji, posebno medju onima koji i samo posjećuju javne kuće. Jednim novim projektom GTZ-a to se želi promijeniti, jer su u procesu razjašnjavanja zajedno uključeni klijenti i prostitutke. Inače se veće uključivanje muškaraca u borbu protiv prisilne prostitucije već primjenjuje u nekim istočno-evropskim zemljama. Osnat Lubrani, iz regionalnog ureda UNIFEM-a u Slovačkoj, kaže:

« Ponekad imate veoma iznenadjujuće rezultate. Mi smo radili na nivou gradova i opština. Sada se žele i drugi ugledati i u svojim gradovima se boriti za jednakost polova. Dakle, mora se biti kreativan i otvoren, da bi se u proces uvukli i muškarci «

Doduše, potrebno je još dosta toga uraditi da bi tema trgovine ženama stvarno dospjela u njemačku javnost. I dalje se tretira kao da je o nekom drugom riječ, kaže Karin Nordmeyer, predsjednica njemačkog komiteta UNIFEM-a:

« Veoma je malo poznato u društvu, a to je nešto što nas sve dotiče. Prisilna prostitucija ili trgovina ženama se ponekad pojavi u javnosti ako se uhvati neka važna osoba, inače ne igra nikakvu ulogu. Hitno je potrebno raditi na razjašnjavanju problema».