Trnovit put BiH ka EU u 2006. godini

Najvažnije što se Bosni i Hercegovini dogodilo u 2006. godini je više suverenosti, a manje protektorskog tutorstva nad državom. Međutim, ni ovakva suštinska mijena se nije dogodila vlastitim zaslugama: glavni pokretač ovakvih promjena je bilo unaprijed isplanirano slabljenje uloge i bonskih ovlasti visokog predstavnika. Dodatni stimulans autonomnosti bh. države dolazio je iz samog personaliteta međunarodnog protektora, jer je umjesto robusno-ambicioznog britanskog lorda Pedi Ešdauna, na čelo OHR-a u maju postavljen očinski-blag i apolitični Nijemac, Kristijan Švarc-Šiling, kome će po svemu sudeći, konačno, pripasti uloga i stečajnog upravitelja OHR-a kao nekada nužne, a danas izlišne međunarodne tvorevine.

Značajne reforme

Bilo je još značajnih proevropskih dešavanja u ovoj zemlji. U protekloj godini, Bosni i Hercegovini su se dogodili i prvi potpuno samostalno organizirani parlamentarni izbori; uspostava novog Predsjedništva države; dugo najavljivani (a za mnoge i historijski) prijem u Partnerstvo za mir pri Sjevernoatlantskom savezu; te uspješan završetak prve faze pregovora o stabilizaciji i pridruživanju.U protekloj godini se, kao i u tri prethodne, ovoj zemlji dogodila i prva četvorogodišnja vlada koja je, uz brojne slabosti dejtonskog sistema vlasti, bila ono najbolje što je Bosna i Hercegovina dosegla na državnom nivou. Vladin kabinet na čelu s premijerom Terzićem pripremio je ili usvojio desetine novih zakona, formirao je više od 30 novih institucija na državnom nivou, forsirao je vojne reforme koje su 14. decembra i dovele do natovog programa partnerske saradnje, i konačno – uprkos svjesnim otporima i nevidljivim političkim zamkama, izgurao je prvu fazu teških pregovora o evropskom Sporazumu stabilizacije i pridruživanja koji su, na tehničkom nivou, okončani na isti dan kada je BiH postala članicom Partnerstva za mir.

Veliki propusti

Ništa manje nije izdašna ni lista neuspjeha. U godini koja odlazi nije uspostavljena nova izvršna i zakonodavna vlast na državnom nivou; nisu uspjeli dogovori o reformi policije, reformi javnog RTV servisa, zakonodavstva o školstvu i javne uprave. Nije se uspjelo ni u stvaranju jedinstvenog ekonomskog prostora, a sve su to uslovi bez čijeg 100-postotnog ispunjenja nema ni novih pomaka ka Briselu. Politička klima u zemlji na izmaku 2006. nije obećavajuća, što bi takođe moglo imati ozbiljne posljedice po nastavak pregovora o pridruživanju, tim više što Bosnu i Hercegovinu, nakon tehničkog dijela pregovora koji su okončani 14. decembra, očekuju usaglašavanja sa evropskim standardima u sferi politički vrlo osjetljivih pitanja kao što su ustavne nadležnosti države, policijski i pravosudni sistem, obrazovanje i javna uprava. Na proces evropeizacije u BiH neminovnog odraza će imati i narastajući unutar-evropski skepticizam prema novim proširenjima, te evropska nesloga oko ustavnih rješenja i takozvanog “turskog pitanja” koje je iznova zaoštreno ovodecembarskom djelimičnom suspenzijom pregovora o pristupanju ove zemlje Uniji.

Strožiji uvjeti za pristupanje EU

Na posljednjem ovogodišnjem samitu šefova država ili vlada EU održanom sredinom decembra u Briselu, evropski lideri su se složili da "u svakoj od zemalja koje imaju ambiciju ka EU, sve reforme moraju biti provedene prije prijema" kako se više nikada ne bi ponovile greške s Bugarskom i Rumunijom koje od 1. januara 2007. postaju punopravne članice iako ih njihovi pravosudni i policijski sistemi, te mehanizmi za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala ne čine pouzdanim partnerima najrazvijenijeg dijela Evrope. Iz sarajevsko-banjalučkog ugla, ovakav zaključak 25-torice bi se mogao tumačiti kao zastrašujuća opomena i upozorenje kočničarima, ali i kao demoralizacija reformatorima.Predsjednik Evropske komisije Hoze Manuel Baroso (Jose Manuell Barosso) je doduše na samitu ponovio da su vrata EU «u srednjoročnoj perspektivi» za sve balkanske zemlje otvorena, ali i da će u nekoliko narednih godina najvažniji zadatak Evropskoj komisiji biti “sređivanje vlastite kuće". Do tada, novih proširivanja biti neće čak i kada bi za to bilo sazrelih kandidata. Neće više biti ni unaprijed određenih datuma za prijem novih članica kako bi se izbjeglo davanje olakih obećanja kao u slučaju Rumunije i Bugarske - dviju najslabijih karika skorašnje 27-očlane Zajednice.

BiH potrebne nove reforme

Bez obzira kako ko u 2007. godini bude tumačio pojam “srednjoročne perspektive” i unatoč opravdanim tvrdnjama o evropskoj zamorenosti brzopletim proširenjima, Bosna i Hercegovina će, prije svega zbog vlastitih potreba, do statusa kandidata za punopravno članstvo u Uniji morati završiti sve započete reforme i formirati još najmanje oko stotinu novih institucija različitih nivoa i nadležnosti. Evropeizacija ove zemlje ne bi smjela zastati ni zbog toga što se, uprkos očiglednom javnom nezadovoljstvu nekih članica Unije, aktivnosti na proširenju nezaustavljivo nastavljaju iza scene, ostvarujući tako prije svega briselsku politiku strateškog pozicioniranja Evrope za globalnu utakmicu.