Trst i duhovi prošlosti

List Frankfurter Allgemeine Zeitung piše: "Italijanski maestro Riccardo Muti pozvao je Gorgia Napolitanija, Danila Tuerka i Ivu Josipovića na koncert, na kojem će se svirati Rekvijem u C-molu Firentinca Luigija Cherubinija, ali i kompozicije hrvatskog kompozitora Jakova Gotovca i slovenskog kompozitora Andreja Missona. Od 1997. godine, Riccardo Muti organizuje muzički festival pod nazivom 'Putevi prijateljstva'. Prošle godine festival je održao u Sarajevu povodom 14. godišnjice genocida u Srebrenici, a prethodnih u mnogim drugim kriznim žarištima i važnim gradovima poput Bejruta, Damaska i Jerusalima.

Trst doduše nije više krizno žarište, ali je ipak mjesto na kojem nema pomirenja. Na istočnoj obali Jadrana ne zarastaju rane, koje je ostavio nacionalizam, fašizam, nacizam i komunizam. 2. maja 1945. godine partizani su počeli zauzimati Trst. 40 dana vladao je crveni teror, u kojem je život izgubilo 4.500 ljudi. Iznad grada u jednoj jami u blizini mjesta Basovizza je nakon povlačenja partizana pronađeno 2.500 leševa. Devet godina kasnije, u oktobru 1954. godine Trst je, doduše, pripao Italiji, ali time je i pokopana nada 350.000 italijanskih izbjeglica na povratak u Istru i Dalmaciju.

U Istri se na fasadama oronulih kuća još uvijek može pročitati partizanski slogan "Trst je naš". Prije 1. svjetskog rata je doduše svaki četvrti građanin Trsta bio Slovenac, ali je broj Slavena u ovom gradu stalno rastao. Povlačenjem granica zacrtanim Pariškim sporazumom došlo je do nacionalne homogenizacije. Iz Italije je protjerano nekoliko hiljada Slovenaca i Hrvata a iz venecijanskih gradića Dalmacije vie hiljada Italijana. Nakon ubistva dva Italijana u Splitu 11. jula 1920. godine, fašisti su dva dana kasnije zapalili hotel Balkan u Trstu i spriječili gašenje požara. Ovaj objekat je bio centar političkog, ekonomskog i kulturnog života Slovenaca. U plamenu je uništen i arhiv, u kojem je bio dokumentiran život Slavena u Trstu. Ovaj napad je u slovenskoj istoriji označen kao val italijanizacije i početak progona Slovenaca, koji je sprovodio italijanski fašizam i koji su kasnije završavali u Dučeovim logorima.

Duhovi prošlosti

Proteklih godina propali su mnogi pokušaji da se Trst oslobodi duhova prošlosti. Žestok otpor pružao je bivši predsjednik Hrvatske Stipe Mesić, koji je pokušao očuvati "titoistički" monopol interpretacije istorije. Bivši komunista Mesić je bivšem komunisti Napolitenau prebacio otvoreni rasizam, istorijski revizionizam i politički revanšizam, jer je ovaj osudio "razračunavanja i nacionalističke ekscese" u poslijeratnoj Jugoslaviji. Potpuno drugačije se ponaša novi hrvatski predsjednik Ivo Josipović, koji je odmah prihvatio Mutijev poziv da dođe u Trst. Josipović se izvinio i za zločine počinjene u ime hrvatskog naroda u BiH, a prije nekoliko sedmica je položio vijenac žrtvama u Bleiburgu, koje su 1945. godine partizanima isporučili Britanci.

I dok se Josipović distancira od mitova hrvatskog komunizma, stupanjem Danila Tuerka na funkciju predsjednika počela je ideološka restauracija Slovenije. Tuerk je za dolazak postavio jedan uslov a to je da se sva tri predsjednika sretnu na mjestu gdje je zapaljen hotel Balkan u Trstu i podsjete na na događaje od prije 90 godina. Ali odmah je došao i zahtjev da se tri predsjednika okupe pred mjestom masakra u Basovizzi, koje su počinili Titovi partizani. Susret samo što nije propao da bi na kraju ipak pobijedio kompromis. Dogovoreno je da se po povratku sa mjesta gdje je bio hotel Balkan predsjednici kratko zaustave pored spomenika, koji podsjeća na egzodus Italijana iz Istre i Dalmacije", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.

"775 mrtvačkih sanduka i bez traga Ratku Mladiću"

U članku pod nazivom "775 mrtvačkih sanduka i bez traga Ratku Mladiću" list Tageszeitung iz Berlina komentira obilježavanje 15. godišnjice genocida u Srebrenici. Tageszeitung konstatuje da se, ako ništa, u Srebrenici pojavio predsjednik Srbije Boris Tadić ali da reći nije htio ništa. Za razliku od američkog ambasadora Charlesa Englisha, turskog premijera Erdogana, slovenskog predsjednika Tuerka i visokog predstavnika Inzka, koji su gotovo u isti glas izjavili da se masakr nad 8.000 ljudi neće zaboraviti. Zatražili su i hapšenje Mladića. I francuski šef diplomatije Kouchner oglasio se u tom smislu.

'Da su preživjeli civilizovani ljudi, pokazuje činjenica da nije bilo akata osvete', rekao je Haris Siladžić, predsjedavajući Predsjedništva BiH. Predstavnike međunarodne zajednice podsjetio je da i oni snose odgovornost za genocid, jer je međunarodna zajednica braniteljima BiH uvela embargo na oružje, koji je, kako je naglasio Silajdžić, služio samo agresoru. No, što su govori duže trajali, to su ožalošćeni bivali nestrpljiviji. Nisu više željeli da ih slušaju. 'Svaki put održe lijepe govore, potom odu i ostavljaju nas same, a Mladić još uvijek nije uhapšen', kaže Hatidža Mehmedović, predstavnica Majki Srebrenice i dodaje da je atmosfera u RS- prema preživjelim žrtvama još uvijek neprijateljska. U subotu je SDS bivšim političkim liderima Radovanu Karadžiću i Momčilu Krajišniku dodijelila najveće priznanje za njihove zasluge."

Autor: Jasmina Rose

Odg. urednik: Mehmed Smajić