Truli kompromis

U komentaru Marie Luise Beck o novoj rundi pregovora na Kosovu pod nazivom «Pouke iz Daytona» , objavljenom u berlinskom listu «Tageszeitung» se kaže:

«Novi pregovori nemaju izgleda da budu uspješni. Prije će biti da im prijeti truli kompromis, jer grupa u kojoj se nalazi političar sa Dejtonskim iskustvom Wolfgang Ischinger, još nije naučila gdje sve vode ustupci srbijanskom nacionalizmu. U najboljem slučaju oni rezultiraju stagnacijom kao u Bosni i Hercegovini ili u najgorem slučaju ratom kao na Kosovu »

piše «Tageszeitung» iz Berlina i dodaje:

«Evropska Unija ne smije sebi dopustiti jedan takav rizik. Očekivati od srbijanske vlade da prihvati nezavisnost Kosova ili da saradjuje sa Hagom je u najmanju ruku ili naivno ili previše optimistično. Vladajućom kolacijom u Srbiji uspostavljen je samo balans izmedju nacionalista i nenacionalista, koji rezultira statusom quo kada je riječ o Hagu i Kosovu. Nedavno isporučivanje dva osumnjičena ratna zločinca Hagu poslužilo je samo kao podnošenje žrtve u cilju izbjegavanja hapšenja Ratka Mladića i Radovana Karadžića. «

smatra Marise Luise Beck u komentaru objavljenom u listu Tageszeitung iz Berlina i zaključuje:

«Prijateljske ponude Srbiji poput nastavka zamrznutih pregovora o asocijaciji i pridruživanju ili ulaska u partnerstvo za mir, snage orjentirane prozapadno i prema Evropskoj Uniji ne mogu pretvoriti u odgovarajuću politiku, jer su preslabe. Naprotiv. Takve ponude iz Brisela samo jačaju nacionaliste, jer izgledaju kao njihova pobjeda. To iz perspektive jednog Vojislava Koštunice znači: Pogledajte, Zapad poštuje našu upornost i samouvjerenost, nudi nam novu rundu pregovora. Istinski nacionalisti su, za razliku od Slobodana Miloševića, nacionalisti od ubjedjenja i kao takvi nepotkupljivi. Njemački mediji, ali i politika pa i Ministarstvo vanjskih poslova srbijanske političare uvijek dijele na demokratske i nedemokratske. Svi su pozdravili novu, navodnu demokratsku vladu u Srbiji. Ali takva gruba podjela vodi u pogrešne prognoze. Naravno da su izbori održani demokratski. Ali, nacionalističke partije ionako nemaju potrebe za izbornom prevarom, jer one su ionako u većini. Sve su nastale kao opozicija Socijalističkoj partiji, koja je Miloševića željela zadržati na vlasti. Ali opozicija Miloševiću one nisu postale jer su bile protiv njegovog agresivnog nacionalizma u regionu već zbog dramatičnih ekonomskih posljedica, koje su ratovi u Bosni i Hrvatskoj ostavili na Srbiju.