Tužna sudbina „Ostarbeitera“

Gola prostorija duboko ispod zemlje. Vazduh je zagušljiv, atmosfera u nekadašnjem bunkeru je mračna. Mladi glumci melankonično pjevaju jednu rusku narodnu pjesmu. Oni glume prisilne radnike koji su dovedeni u Njemačku. Jedna glumica kaže: “ Uspomene. Poneku od njih vrijeme ne može da izbriše. Sjećanje ih čvrsto drži. Rado bih sve zaboravila. Ali nemoguće je zaboraviti.“

Predstava publici prezentira istinitu priču o jedne balerine koja je oduvjek imala samo jednu želju - da pleše. Drugi svjetski rat je promijenio njen životni put. Na scenu gromoglasno ulaze nacisti, koferi lete unaokolo i mlada djevojka se nalazi na putu za Njemačku.

Uništeni dokazi

Rediteljka Marička Šubart, Ukrajinka kaže: “Igračica se zove Ala Rakitjanskaja. Imala je 16 godina kada je dovedena u Berlin. Prisilili su je da pleše u propagandne svrhe. Zbog toga je u svojoj domovini bila kažnjena. Predstava govori o gulazima, logorima u Sibiru. Ala je sa 18 godina bila osuđena na 25 godina progona u Sibiru.”

Marička Šubart kaže da nekadašnji prisilni radnici nisu u stanju da dokažu da su bili na prisilnom radu u Nemačkoj: “Dobila sam pismo od plesačice iza bodljikave žice u kome me moli da joj pomognem da dobije neki dokaz da je bila prisilno dovedena u Njemačku. Čitala sam njenu biografiju i slike su mi same izlazile pred oči. Tako sam došla na ideju da napravim ovu predstavu.“

Tanano i lomno djeluje mlada plesačica na pozornici. I pored svog mraka u kome živi, ona se zaljubljuje ali ta ljubav se surovo prekida. Sve što ostaje su rečenice koje su jedno drugom pisali. Ova predstava gostuje širom svijeta. Duboka dirnuta publika po pravilu nakon predstave želi da razgovara sa izvođačima. “Najljepše je kada ljudi iz publike žele da pomognu nekadašnjim prislinim radnicima. Tada znamo zašto igramo ovu predstavu”, kaže rediteljka.

Autor: Kuh Ana/ Željka Bašić-Savić,

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić