Turistički vodič sarajevskim ratnim stazama

List „Süddeutsche Zeitung“ objavio je tekst Imke Plesch koja je nedavno bila u Sarajevu i zajedno sa grupom turista obišla ovaj grad kroz koji ih je vodio 71-godišnji Sead Šahović. Pleschova piše da su u grupi bila tri mlada Engleza, jedan italijanski student i bibliotekar iz Australije.

„Sarajevo je za mlade turiste omiljen grad. U Šahovićevom automobilu prolazimo pored Baščaršije gdje mirišu ćevapi. Prolazimo pored džamije, sinagoge i katedrale, a Šahović nam priča o stoljetnom suživotu različitih kultura u Sarajevu. Međutim, iz toga je nastala nova priča, priča u kojoj su komšije postali neprijatelji i na koju još uvijek podsjećaju rupe na fasadama nastale od gelera. `Kada dolazimo do 'Sniper Alley'?, pita Tim Lawton, jedna od trojice Engleza. `Sniper Alley` se u ratu zvala ulica Maršala Tita jer je bila na nišanu snajperista i svako kretanje tom ulicom je bilo opasno po život”.

“Šahović nam priča o ubijenoj novorođenčadi u bolnici, mrtvima koji su sahranjivani u parkovima jer su sarajevska groblja bila granatirana. On brzo govori jer želi ispričati mnogo toga, a ponekad tiho, tako da djeluje da priča sam sa sobom. Mnogi turisti koji dođu u Sarajevo, znaju malo o ratu. `To je tako blizu. To nije Pnom Pen, nego Evropa`, kaže Tim. Šahović nas dalje vodi pored Vijećnice i podsjeća da je Sarajevo 1984. godine bilo domaćin Zimskih olimpijskih igara i navodi `da su Srbi namjeravali uništiti sjećanje na sretna vremena. Kada je zapaljena bob-staza, izgledalo je kao da u šumi gori zmija`, kaže Šahović”.

“Beton od kojeg je naparavljena bob-staza je ispisan grafitima i skoro skriven među izraslo drveće. Morbidan motiv za fotografiju. Na kraju obilaska Sarajeva goste vodi na mjesto gdje su u ratu bili snajperisti. Dole u gradu su se kretali ljudi, koji su odozgo izgledali sitni kao mravi - bez imena. Ti ljudi su bili laka meta. Tim je narednog dana posjetio izložbu fotografija o masakru u Srebrenici. `Zašto mi u Egleskoj znamo tako malo o ratu u Bosni?`, pitao je Tim. Michele Bianchi, italijanski student koji piše magistarski rad o kulturi sjećanja na Srebrenicu, preporučio mu je nekoliko knjiga. Kada se Tim vrati kući, na internetu će pogledati fotografije, fotografije koje se po Seadovoj glavi motaju svaki dan”.

Christian Wulff i islam u Njemačkoj

“Bivši njemački predsjednik Christian Wulff je žrtva medijske hajke. Međutim, zbog toga još dugo neće biti politički mučenik”, smatra Alexander Marguier, zamjenik urednika magazina Cicero u tekstu objavljenom u listu “Tagesspiegel”. “Prije svega ne zbog njegovog poznatog govora o islamu”, smatra Marguier.

“Christian Wulf ovih dana slavi svoj povratak. Naravno ne kao političar, ali zato kao naslovna figura u novom izdanju magazina “Spiegel”, kao gost u emisiji novinarke Maybrit Illner ili kao autor bestselera i na kraju kao najpoznatija medijska žrtva u Njemačkoj”, piše “Tagessiegel”.

Podsjećanja radi, Wulff se u četvrtak (23.7) na međureligijskom susretu u Hannoveru, upriličenom povodom mjeseca Ramazana, založio za pojačani dijalog sa muslimanima. “Više moramo razgovarati jedni s drugima, nego jedni o drugima”, rekao je Wulff i dodao da je dijalog sa svjetskom religiom važan za svjetski mir. Njemačku nogometnu reprezentaciju, u kojoj igraju nogometaši različitog porijekla, Wulff je označio kao primjerom uspješne integracije. “Uspjesi se mogu postići samo ako se, nezavisno od porijekla, zalažemo za jedan cilj. To želim cijeloj zemlji”, rekao je Wulff.

Alexander Marguier u listu “Tagesspiegel” piše da odgovor na pitanje „da li islam pripada Njemačkoj i njenom demokratskom društvenom uređenju može glasiti `da` i `ne`. „Islam ne obuhvata samo milione miroljubivih muslimana nego i one koji znaju pokazati i svoje totalitarne osobine. U njihovo ime se i na njemačkom tlu poziva na ubijanje pripadnika drugih vjera. Ako islam pripada Njemačkoj, onda se u njega, htjeli ili ne, ubraja i onaj imam, koji je nedavno u propovijedi u berlinskoj džamiji 'Al-Nur' rekao: 'Ubij do posljednjeg'. Mislio je naravno na Jevreje“.

„U Njemačkoj takvi tonovi mogu biti ružna pojava, ali u islamskom svijetu ne. Onaj ko tvrdi da islam pripada Njemačkoj treba biti pošten i dodati da u toj religiji ima i onih koji veličaju nasilje, antisemitizam i blago rečeno, onih koji imaju neobjašnjiv odnos prema demokratiji, ljudskim pravima i slobodi, što je opet sastavni dio Njemačke. Otvoreno o tome govoriti bi ustvari bila provokacija“, piše pored ostalog u listu „Tagesspiegel“.