Turska kao posrednik izmedju istoka i zapada

Rasmussena, kao i njemačkih poslanika izabrana kao posrednik u svadji oko karikatura. Turski premijer je u medjuvremenu i sam ponudio svoje aktivno učešće. U utorak(14.2.) njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier se očekuje u Ankari. Prethodno je zajedno sa turskim kolegom Abdullahom Gulom pledirao u medijima na umjerenost. Da li je Ankara zrela za ulogu posrednika? Komentira Baha Güngör

Turska je do sada u svadji oko karikatura zauzela razumnu poziciju. Vodeći novinari povezali su se sa medijima u Evropi kako bi pozvali na razum u ionako teškom dijalogu izmedju zapadnog i islamskog svijeta. Turska vlada je uz to u pismimaa upućenim vladama nekoliko vodećih islamskih zemalja pozvala na umjerenost, tražeći istovremeno od Evropljana da ne gube tlo pod nogama. Pri tome su širom Turske održani protesti protiv objavljivanja karikatura u evropskim medijima.

Ali su protesti ostali mirni. Doduše, u sjevernoj Anadoliji je uhapšen jedan dječak kao osumnjičeni ubica jednog svećenika, iz navodne osvete zbog karikatura. Politički promatrači očekuju da će se tokom sudjenja ipak utvrditi da je ubistvo počinjeno iz drugih motiva, najvjerovatnije kriminalne pozadine.

Turska je politički, kulturno, pa i historijski, jednom nogom na zapadu, dok je drugom i dalje na istoku. To je upravo posebnost ove zemlje, koja je više od bilo koje druge u poziciji povezivanja zapadnog i islamskog svijeta.

Turska je upravo pirmjer da se u jednoj zemlji prožetoj islamom može razvijati evropska demokratija.

Ankara je uz to čvrsto uvezana u političke i privredne organizacije Evrope , članica je NATO-a ,a istovremeno je i dio islamskog svijeta.

Sadašnji generalni sekretar Islamske konferencije je jednoglasno izabrani gradjanin Turske, što upravo pokazuje indiciju i želju islamskih zemalja da Tursku uključi kao posrednika izmedju kultura.

U konfliktu oko karikatura Tursku ipak ne treba preopteretiti kao posrednika. I najbolje posredovanje je osudjeno na propast, ukoliko zavadjene strane nisu spremne da se slože oko najmanjeg zajedničkog imenitelja. Dokle seže spremnost dvije strane za sada se ne može jasno vidjeti.

Za nadati se da će se ipak moći uvidjeti razlika izmedju pravih protesta i onih koji su politički instrumentalizirani, te da se sloboda štampe kao jedno od teško stečenih nasljedja moderne, neće zloupotrebljavati u potvrdi predrasuda protiv drugih kultura.

Turska sigurno može djelovati na islamske zemlje sa kojima tijesno saradjuje. Ali, od Turske ne treba očekivati da će pronaći magični recept za okončanje krize. Treba se pripaziti povezivanje uspjeha Turske kao posrednika i njenih vlastitih ambicija prema EU. To ne bi bilo samo nepošteno. Time bi se moglo pogrešno shvatiti da Ankara u svadji oko karikatura već sada stoji zajedno sa evropskim snagama spremnim na dijalog.