Turska mora promišljeno odgovoriti na terorističke napade

Turska se ponovo našla na meti napada terorista iz redova militantnih, separatisticki nastrojenih Kurda, poput stranke PKK, radnicke partije Kurdistana. Rijec je o nasilnim politicki motiviranim ciljevima: Još jednom se pokušava izdejstvovati puštanje na slobodu uhapšenog vodje ovog kurdskog pokreta Abdulaha Ocalana.

Žrtve su nedužni ljudi medju kojima i strani turisti. Mete napada su prije svega mjesta koja su sa ekonomskog aspekta veoma važna. Rijec je prije svega o turistickim lokacijama. Statistika govori o oko 20 miliona gostiju iz inostanstva tokom prošle godine koji svojim boravkom donose ogromne devize ovoj zemlji. Nakon velikih protesta zbog spornih karikatura Božijeg poslanika Muhameda, krize na Bliskom istoku i problema sa pticijim gripom, Turska je morala da uloži dodatne napore da prevazidje teške probleme poput ovih. Sada, nakon najnovijih napada šteta nanijeta ovoj zemlji samo je još veca. Turisti su zabrinuti za svoju sigurnost, te se odlucuju za druga odredišta.

Ovi napadi potvrdjuju jedno - da izmedju kurdskih i islamistickih bombaša samoubica nema razlike. I jedni i drugi pribjegavaju istoj taktici da bi ostvarili svoje politicke ciljeve: unijeli paniku, ugrozili bezbjednost gradjana, naneli velike udarce privredi i uz sve to ne bi narušili demokratiju i pravnu državu.

Država ne bi smjela posustati pred teroristima - ni Turska kao ni bilo koja druga zemlja. Turska bi stoga morala odgovarajucim mjerama da odreaguje. Medjutim, dosadašnji bezobzirni teror u kurdskim naseljima i policijski sudski postupci protiv onih intelektualaca koji drugacije misle do sada nisu i niti ce u buducnosti dati rezultate. Država poput Turske koja želi da se prikljuci demokratskoj Evropi morala bi biti tolerantnija kada je rijec o gradjanima koji je kritikuju. U protivnom nece biti u mogucnosti da pomiri narodne mase.

Turska mora biti svjesna izazova,pred kojim se nalazi. Moraju se izbalansirati oštri postupci protiv terorista i politika koja bi bila u duhu zapadne demokratije. Kutdska radnicka partija, koja je zabranjena u Nemackoj kao i manje grupacije mojaju s jedne strane osjetiti oštrinu pravne države koja se ogleda u hapšenju i osudi kriminalaca od strane sudova. S druge strane moraju se hitno sprovesti reforme u zabacenim politicki i privredno zapuštenim regionima Anatolije. Pretpostavka za to su ukidanje feudalnih struktura kako kurdski veleposednici više ne bi imali legislativnu, pravosudnu i izvršnu moc i poput robova iskorištavali na hiljade običnih Kurda, koji ništa ne posjeduju.

Jer upravo se teroristi regrutiraju iz naraštaja mladih, koji nemaju ni škole, ni zaposlenja ni buducnosti. U Turskoj je takvih mnogo. Nezaposlenost, koja u pretežno Kurdima naseljenim provincijama Anatolije iznosi i do 70% izdvaja sloj mladih ljudi, koji svoju buducnost traže u podzemlju i ilegalnim organizacijama. I to zato što je njihovo povjerenje u državni aparat i njegove institucije nepopravljivo uništeno.