Turska na raskrsnici?
13. septembar 2010
Time je nastavljeno cijepanje Ustava, usvojenog 1982. nakon vojnog puča, također većinom na referendumu. Iz Berlina i Evropske Unije stigle su obavezne čestitke i podrška reformama. Zaista se mora pozdraviti jačanje građanskih prava u odnosu na državu i smanjenje ovlasti vojske, koja je, što direktno što indirektno, intervenisala četiri puta, stavljajući tako demokratiju, na određeni vremenski period, van snage. I vojno pravosuđe je sada podređeno civilnoj kontroli.
Ipak, postoje određeni detalji, koji opravdavaju sumnje opozicije i njenih pobornika u narodu. Strepi se za nezavisnost Ustavnog suda i drugih najviših sudskih institucija. Njih će sada, jače nego ranije, moći kontrolisati Erdoanova (Recep Tayyip Erdogan) vladajuća Partija pravde i razvoja (AKP). Broj ustavnih sudija biće povećan sa 11 na 17. I u vrhovnom vijeću sudija i tužioca biće povećan broj članova. Na taj način se pomjeraju odnosi snaga u korist vjerskog tabora, koji sada proceduru imenovanja pravnika može obavljati po svojoj volji.
Okretanje Iranu i islamskim zemljama
Posljednjih godina Turska se sve više udaljila od Izraela, kao zemlje - strateškog partnera u regionu, okrećući se Iranu ali i drugim islamskim zemljama. Bivši premijer i vođa islamista Nečmetin Erbakan (Necmettin Nerbakan), inače Erdoanov mentor, više puta je izjavljivao da demokratija nije cilj, već sredstvo za ostvarenje političkih ciljeva. Ciljeve je stalno vidio u orjentaciji Turske ka islamskim vrijednostima umjesto u očuvanju struktura sekularnog sistema, za koje je kamen temeljac postavio osnivač Republike Kemal Atatuerk. Usvajanje najnovijih ustavnih reformi prijeti daljim slabljenjem laicističke države, koja se ogleda u striktnom odvajanju države od vjere.
Ugrožena Republika?
Tako se neki, ne bez razloga, pribojavaju da se Turska, nakon 87 godina postojanja Republike, nalazi na raskrsnici. Da li to znači da će preko vjere porasti identifikacija građana sa državom? Ili će laicistička opozicija i pobornici Atatuerka pronaći put da zadrže Tursku kao državu sa svjetovnim i zapadnim vrijednostima?
Odgovore na ova pitanja olakšaće parlamentarni izbori naredne godine. Već je sigurno da etablirane turske partije još nisu u stanju da budu alternativa Erdoanu. Tako se Turska razvija u zemlju, kojoj će nastavak islamizacije još više otežati ionako trnovit put ka EU.
Autor: Baha Güngör
Prevela: Jasmina Rose
Odg. urednik: Mehmed Smajić