Turska pomno prati istragu u Njemačkoj

Dolazak iz Ankare u njemačku sudnicu 17.aprila 2013., kada počinje suđenje Beati Zschäpe, za poslanika turskog parlamenta Ayhana Sefera Üstüna je znak solidarnosti sa porodicama žrtava. "Želimo dati podršku tim porodicama", izjavio je Üstün, inače predsjednik Odbora za ljudska prava pri turskom parlamentu. Üstün i drugi turski političari imaju osjećaj da se po tom pitanju moraju angažovati više nego što su to činili u prošlosti. Turski zvaničnici su doduše u periodu kada su zločini počinjeni, dakle od 2000. do 2006. godine bili u stalnom kontaktu sa njemačkim isljednicima. Ali u Istanbulu i Ankari se na ubistva osam turskih i jednog grčkog migranta gledalo kao na zagonetnu seriju ubistava, a ne kao na teroristički napad sa esktremno desničarskom pozadinom.

Veći dio turske javnosti ali i vodeći turski političari u seriji ubistava neonacista i navodnoj povezanosti tih ubistava sa njemačkim sigurnosnim aparatom, prepoznaju fenomen koji postoji i u Turskoj. Oni time misle na desno-orjentisane birokrate, vojnike i tajne agente, samozvane spasioce Turske Republike, koji na savjesti imaju brojna politička ubistva i pokušaje puča. U Turskoj se paralelno odvija više sudskih procesa. "I mi smo se morali pobrinuti za rasvjetljavanja niza ubistava iz prošlosti", izjavila je turska ministrica pravosuđa Sadullah Ergin, aludirajući na ubistva neonacističke ćelije iz Cvikaua.

Tokom posjete Ankari pretprošle sedmice njemački ministar unutrašnjih poslova Hans-Peter Friedrich bio je suočen sa tezom da neonacistička grupa pod nazivom Nacionalsocijalističko podzemlje upućuje na postojanje nevidljivih ili tajnih državnih struktura u Njemačkoj, što je on odmah kategorično odbacio.

Turski mediji stalno objavljuju nove detalje

U januaru je kćerka jednog od ubijenih za turski dnevnik "Milliyet" izjavila da su njemački isljednici godinama odbijali da prošire istragu. Oni su pretpostavljali da ubica dolazi iz turskog miljea i u tom okviru se vodila istraga. " Nakon svakog novog ubistva, policija je iznova kucala na naša vrata i ponovo započinjala istragu", rekla je Semiya Simsek Demirtas, kćerka ubijenog Envera Simseka. To je bio razlog što je ona napustila svoju rodnu Njemačku i vratila se u Tursku. Ovakav postupak njemačkih službenika uvjerio ju je da ona ne pripada Njemačkoj.

Simsekova je kritikovala i turske vlasti, što su bez pogovora prihvatali umirujuće poruke njemačkih isljednika. Tek nakon objavljivanja izvještaja o mogućoj umiješanosti tajnih agenata u ekstremno desničarsko okruženje neonacističke grupe pod nazivom Nacional-socijalističko podzemlje, Ankara je otvorila oči. U budućnosti će Ankara s više pažnje pratiti dešavanja u Njemačkoj. U službenom saopštenju 2012. turska vlada je poručila da su zločini neonacističkog podzemlja poljuljali povjerenje tamošnjih Turaka u njemačku državu. Turski parlament veoma pažljivo registruje sve napade na Turke u zapadnoj Evropi. Tako je zabilježeno 15 napada, od toga deset u Njemačkoj. Suđenje Beati Zschäpe mogao bi vratiti poljuljano povjerenje. Predsjednik Odbora za ljudska prava pri turskom parlamentu Üstün izrazio je nadu da bi, kada sve prođe, tursko-njemački odnosi mogli biti ojačani.

Autori: Thomas Seibert / Jasmina Rose

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić