Turska smatra da je s pravom napala kurdske položaje

Iz kurdskih vojnih krugova govore kako je najmanje 300 vojnika nekoliko kilometara prodrlo u susjedno područje. Razlog turskog napada je borba protiv kurdskih gerilaca, koji su navodno na tromeđi Iran – Irak – Turska planirali napade na tursko područje. Za očekivati je bilo da će upravo sada, pred Kurban Bajram, Turska poduzeti mjere protiv zabranjene kurdske stranke PKK. Naime, islamsko-konzervativna vlada premijera Erdogana se smatrala dužnom još prije zime izvršiti napade protiv ove stranke, jer je u Turskoj vladalo mišljenje da se previše popušta. Erdogan stoga naglašava: „Akcije nisu usmjerene protiv integriteta Iraka, niti protiv njegovog civilnog stanovništva. Ali tamošnji položaji terorističke organizacije PKK predstavljaju prijetnju našem nacionalnom jedinstvu. Iz tog razloga se nismo dali omesti u nakani da djelujemo protiv toga političkim, diplomatskim, vojnim, ekonomskim i socijalnim mjerama.“

Ustrajnost u borbi protiv terorizma

Novost je ovdje da je izostao međunarodni prosvjed, iako je Europska Unija u ponedjeljak upozorila Tursku da se suzdrži. No, očito vlada većinski konzens o tomu da se protiv terorizma svugdje mora boriti na isti način. PKK u istoj mjeri karakteriziraju kao terorističku organizaciju SAD, Europska Unija, Turska ali i Irak. U skladu s tim turski predsjednik Abdulah Gül je istakao da je međunarodna zajednica uvjerena da Turska djeluje s dobrim pravom, te dodao: „Da nije tako, međunarodne reakcije bi bile sigurno drukčije. Turskoj je pošlo za rukom uvjeriti svijet da s legitimnim pravom djeluje.“

SAD navodno obavještavala i Tursku ali i PKK

Zbog SAD-a nije dolazilo prije do eskalacije. Prema informacijama Washington Posta, vlada SAD-a je godinama obavještavala tursku vojsku o aktivnostima i kretanjima PKK-a u sjevernom Iraku. Doduše, postoje i glasine kako je Washington i PKK obavještavao o planiranim turskim napadima. Drugim riječima: turskoj vojsci je dopušteno uništiti infrastrukturu PKK-a, jer gerilci prethodno bivaju obaviješteni kako bi blagovremeno napustiti svoje položaje. Pitanje je samo koliko će ova vrsta ravnoteže moći ostati?!