Turska više nije Eldorado za falsifikatore

Istanbulska lučka četvrt Karakoy, nedaleko od Galata-mosta koji spaja Evropu s Azijom. U ovom labirintu malih uličica nalaze se brojne zanatlije i prodavnice. Tu se mogu kupiti sve vrste alata, od kliješta do različitih ključeva, od slavina za kupaonu do bušilica. Posjetiocu iz Njemačke sva je ta roba poznata. Upakovana je u zelene kutije uglednog njemačkog proizvođača alata. Na pitanje koliko bušilica košta, prodavač odgovara: „75 lira. Sve original njemačka roba, ali rađeno po licenci, u Maleziji. Tu je još jedna. Ova je stvarno rađena u Njemačkoj, ali ta košta 270 lira. Obje su od istog proizvođača, ali mala razlika u kvaliteti ipak postoji. Ali mi na sve proizvode dajemo dvije godine garancije.“ Da li je neka od tih mašina originalna, teško je reći. Običan kupac to može ustanoviti tek kod kuće, nakon više sati rada sa kupljenim proizvodom.

Skuplja pita nego tepsija

Alat, parfemi, sportski artikli, dizajnerska odijela. Turska je dugo vremena slovila za falsifikatorski raj. Bor-mašina iz Malezije, međutim pokazuje: Turska je sve manje mjesto proizvodnje nelegalnih kopija, a sve više mjesto njihove prodaje. Nelegalno kopiranje je u zemlji u međuvremenu postalo kažnjivo djelo. Prijete kazne zatvora do četiri godine i novčane kazne do 20.000 eura. Ovu novu strogoću zakona iskusio je i Atila Durmus. U svom malom dućanu tekstila on danas prodaje hlače, košulje i sakoe samo Made in Turkey. O prodaji i o kažnjavanju kaže: „Mi smo dugo prodavali plagijate Lacostea ili Paula Sharka. Roba je dolazila iz Kine i bila je vrlo tražena. Ali jednog dana su u dućan došli policajci i jedan advokat. Pokupili su svu robu i odvezli je. Poslije smo završili na sudu, platio sam kaznu od 1500 eura. Od tada ja plagijate više ne prodajem. Ako me ponovo uhvate, prijeti mi zatvor.

Velikog stila više nema

Neke su se stvari u Turskoj promijenile. Zemlja je potpisala brojne međunarodne ugovore o poštivanju prava i licenci, a pregovori o pristupu EU taj proces još više ubrzavaju. U aprilu je vlada najavila akcioni plan za borbu protiv nedozvoljenog kopiranja kompjuterskih programa. Danas su 65 posto svih programa koji se u zemlji koriste kopije. Na istanbulskim ulicama i danas je mnogo malih prodavača koji nude majice sa došivenim krokodilima. Njih je teško spriječiti da prodaju. Ali prodaje falsifikata u velikom stilu više nema. Postalo je preopasno. U posljednjih dvije, tri godine su predstavnici velikih marki na Tursku izvršili pritisak. Sve je više prijava i sudskih procesa. Kazne su velike, a kako turski prodavači kažu: "Ponekad se od toga teško oporaviti."