1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

U Afganistanu se ponovo kotrlja fudbalska lopta

26. septembar 2012

U Afganistanu je počela fudbalska liga. Neki igrači su birani putem jedne televizijske emisije. Oduševljenost je velika, ali terori i korupcija su, nalažost, tema i u fudbalu.

https://p.dw.com/p/16Eka
Fußball-Fans im Irak (Symbolbilder), 2012; Copyright: DW/M. Al-Saidy
Bildergalerie Fußball-Fans im IrakFoto: DW/M. Al-Saidy

´Zelena trava´ naziv je TV emisije koju je afganistanski fudbalski savez kreirao zajedno sa jednim TV kanalom. Format je sličan raznim show emisijama koje poznajemo i na našim televizijama. U afganistanskoj premijer ligi, kako se oficijelno zove, igra osam timova. Gledaoci mogu putem SMS-a glasati i na taj način odabrati tri igrača po timu. Iako je Haschmatullah Barekzai već član afganistanskog nacionalnog tima, nije se uspio izboriti za mjesto u novoj ligi. U kasting show-u sa 10 000 učesnika drugi su se istakli više od njega. “On nije bio u formi”, objašnjava Ali Askar Lali koje je Barekzaisa izbacio iz takmičenja. Dio kastinga su i testovi izdržljivosti, kondicije i psihe.

Lali je afganistanska verzija Franza Beckenbauera i ima veliki uticaj na organizaciju lige. Upravo se vratio iz Kabula, a inače živi u Essenu sa svojom porodicom. “Projekat ima budućnost zato što su sponzori osigurani“, kaže on. Sponzori su, pored ostalih, telekomunikacijska kompanija ’Roshan’ i afganistanska banka 'AIB'. “U budućnosti će se utakmice prenositi putem televizije i radija i na dva kanala, ‘Tolo’ TV-a koji će prenositi na perzijskom i ‘Lemara’ na jeziku paštu.“ Lali je sedamdesetih godina bio jedna od centralnih figura u nacionalnoj momčadi. Njemu je fudbal spasio život. “Kada su Rusi umarširali u Afganistan dva puta sam bio pritvoren. Imao sam mnogo sreće što nisam odmah ubijen. Pustili su me samo zato što sam bio član nacionalnog tima.“

Nakon što su početkom osamdesetih godina sovjetske trupe ušle u Afganistan Lali je 1981. godine pobjegao preko Irana u Njemačku. Ovde dobija sve najvažnije licence kako bi mogao raditi kao trener. 2003. godine zajedno sa Klausom Stärkom počinje obnavljati fudbal u svojoj razrušenoj domovini. Stärk poznaje okolnosti u kojima se igra fudbal u jednoj uništenoj zemlji. “Prema mom saznanju u sljedećih pet godina treba biti formirana profesionalna liga u Afganistanu“, kaže on. Stärk, koji je u mladosti igrao za fudbalski klub Štutgart i kasnije trenirao amaterske timove u Njemačkoj, otišao je 2004. godine u Afganistan gdje postaje nacionalni trener.

Fudbalski idol Ali Askar Lali, koji pomaže da se ponovo pokrene fudbal u Afganistanu, trener je jedne ženske fudbalske reprezentacije u Berlinu
Fudbalski idol Ali Askar Lali, koji pomaže da se ponovo pokrene fudbal u Afganistanu, trener je jedne ženske fudbalske reprezentacije u BerlinuFoto: DW/Nadine Wojcik

Nepostojeća struktura i velike opasnosti

Tokom vremena kada je radio kao trener Afganistan je napredovao nekoliko mjesta na svjetskoj rang listi koju objavljuje FIFA. Afganistanski fudbalski savez, koji je osnovan 1933. godine, prvi put na vrijeme prijavljuje svoj nacionalni tim na kvalifikacione utakmice tokom Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. godine. Iz tog razloga ne čudi što nacionalni tim do tada nije ostvario važnije rezultate. Ipak, za 29 miliona stanovnika Afganistana fudbal ostaje omiljeni sport. “Ljudi su ludi za fudbalom. Oni čak zaboravljaju na molitve kada počne prenos fudbalske utakmice. Putuju hiljade kilometara kako bi vidjeli svoj tim uživo“, priča Naim Sahebdel. On je prije 20 godina kao mladić došao u Njemačku. Njegov otac je poginuo tokom rata. Kada su Sovjeti napustili Afganistan 1988. godine, a Talibani se vratili, Sahebdel je počeo učiti njemački jezik. Kasnije je prošao obuku za fizioterapeuta u Kaselu.

Nakon pet godina u Njemačkoj postaje sudija i seli se u Bavarsku. Slobodno vrijeme posvećuje fudbalskom klubu Pasau i afganistanskom fudbalu – kao fizioterapeut nacionalnog tima, trener mladeži, savjetnik. “Moja želja je bila da afganistanska djeca imaju mogućnost da se bave fudbalom, da dobiju nadu i da se bave nečim korisnim. Imamo tri sudije u Afganistanu: dvojica od njih su već stara a treži ne poznaje dobro najnovija pravila. Samo Njemačka ima 85 000 sudija“. Sa mnogim igračima obavljao je mentalni trening i masirao ih prije igre. “Oni ovo prije uopšte nisu prije poznavali“, kaže Sahebdel.

Afganistanski nacionalni tim najčešće igra u Indiji, a poslijednji put su igrali u New Delhi-u. Bilo bi previše opasno da igraju u sopstvenoj zemlji Afganistanci uzbuđeno slušaju prenos utakmica preko radija i nadaju se da golu svog tima. Do prije deset godina talibani su zabranili bavljenje sportom. “I muzika je bila strogo zabranjena. A ko bi obrijao svoju bradu dobijao bi veliku novčanu kaznu“, kaže Sahebdel. Ovo objašnjava nedostatak potencijalnih igrača za prvu afganistansku nacionalnu ligu – i uspjeh kasting show-a 'Zelena trava'

Autor: Floerke Solveig / Staša Nikodinović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić