U bijegu pred raketama – Sve više izraelskih državljana napušta sjever zemlje
27. juli 2006
To je ova žena po imenu Naomi doživjela prije nekoliko dana.
«Kada katjusche padaju to su strašne eksplozije.Mnoge kuće su već oštećene.Veoma je teško, veoma teško ostati»
Njena kuća je udaljena svega devet kilometara od libanske granice.
«Bili smo deset dana sa našim kćerkama u bunkeru, samo tu i tamo, kada je bilo mirno mogli smo otrčati u kuću».
Gotovo svaka kuća na libanskoj granici ima bunker ili neki drugi zaštitni prostor.Naomi danas do daljnjeg živi kod prijatelja u blizini Tel Aviva.Kako kaže tamo je «sigurno».
I Dalila i Ohat su željele otići kada su pale prve rakete a avioni izraelske vojske nadlijetali iznad njih.No do toga nije došlo.Dalila je naime upravo bila u bolnici i dobila je drugo dijete.
«Počelo je sa fijukom.Pomislila sam da je sirena.I onda kad je pala raketa, mislila sam da je to bilo pored mog kreveta».
U medjuvremenu je ovaj mladi bračni par sa dvoje dijece, takodje napustio vlastitu kuću, koja je svega desetak kilometara udaljena od libanske granice.To je naravno bilo opasno po život.
«To je naravno teško: Rat je.Jedan dan ustaneš, i moraš napustiti tvoju kuću.Al postoji razlog.To nije uzalud, riječ je o pravdi.
Tako kao Ohat razmišlja većina izraelskih državljana.Kako kaže Dalila oni su otišli zbog svoje dijece, jer ih žele poštedjeti:
«Veliki je raspust i dijeca slušaju kako rakete pored kuća.Sjedi se cijeli dan u bunkerima.To stvarno nije lako za dijecu».
Pa ipak oni se žele vratiti u ovo pogranično područje, i to što je moguće prije, nadaju se.Možda već naredne nedjelje.
«Ja ću zauvijek tamo ostati, jer volim to mjesto.Nikakav rat nas neće uplašiti, i od tamo protjerati».
Ovaj bračni par je trenutno smješten u središtu Izraela kod bake i djeda.Oni gledaju slike kuća koje su iništili tenkovi ili bombe.Njihovoj kćerki koja ima dvije i pol godine nisu ništa ispričali.Tako da Jacquet priča veselo:
«Igram se kod bake i djeda, tu volim najviše da budem»
Ona izgleda sretno.Za nju je bijeg sa sjevera zemlje, samo jedan lijepi odmor kod bake i djeda.