U kineskim fabrikama rade djeca robovi
21. juni 2007
”Tako sam sretan. Da nisam imao tu streću bilo bi mi kao i ostalima koji još uvijek traže. Bio sam tako uzbuđen kada sam vidio mog sina, da sam mogao samo dalje plakati”, kaže kroz suze seljanin Zhei koji još ne može shvatiti šta se desilo. Njegov 19 sin je sada kraj njega. Tri mjeseca je bio jednostavno nestao. Jedne večeri se nije vratio kući.
”Prvo sam stavio oglas u novine, a onda sam čitao kako lokalni dileri varaju djecu i prodaju ih kao roblje”, sjeća se otac Zhei. Raspitivao se uokolo i otkrio da trgovci djecom kidnapuju djecu i mališane i preprodaju ih kao roblje. Zajedno sa ostalim roditeljima čija su djeca oteta uputio se u udaljenu provinciju Schanxi gdje su našli ciglanu i rudnik. Zhei se popeo na ogradu, ušao u fabriku i vidio sina kako radi.
”Kada sam našao sina, nisu me pustili u fabriku pa smo otišli u lokalnu policiju. Ali oni nisu željeli otići u fabriku. Ali ja sam im rekao: Ako vi ne pođete, mi ćemo napasti fabriku. Tada smo nasilno ušli u fabriku a dvojica od nas su pritom dobila povrede. Jedan je onda ponovo pozvao policiju i ciglana je nakon toga zatvorena”, priča.
Zajedno sa Zheievim sinom u fabrici je radilo još 20 mališana kao robovi. On je još uvijek u šoku kada pomisli na to šta je njegov sin morao prožvjeti za ta tri mjeseca.
On kaže da se tu djecu tretira kao robove: Ne smiju jesti, ne smiju piti, jedva da spavaju, a ako ne rade tuku ih.
Sirotinjske prljave prostorije u ciglani u kojima su spavali noću se zaključavaju. Na prozorima su ugrađene rešetke. Otac Zhei se nada da će njegov sin uspjeti prebroditi šokove koje je tu proživio.
”Sin mi je pričao da je dobijao samo hljeb i vodu i to samo ujutro i naveče. Za ručak su dobijali tjesteninu. Morali su raditi od 5 ujutro do 12 naveče. Sina su mi udarali a u tri mjeseca izgubio je deset kilograma”, navodi on.
Zheiev sin je duhovno zaostao. On je dobroćudan pa je lako pao u zamku trgovaca. Prodali su ga u ciglanu za 45 evra. Za rad u ciglani su trgovci tražili uglavnom jake mladiće koji su mogli dobro raditi. Oni namamljuju žrtve pričama o dobroj zaradi. Seoska područja Kine su veoma siromašna pa ljudi lako vjeruju takvim pričama. Prilikom jedne velike racije su policajci pročešljali ciglanu i rudnik. Ali Zhei ne vjeruje da se nakon ove akcije takvi slučajevi više neće ponoviti. On kaže da su trgovci lukavi a Kina velika i prije svega, puna korupcije.
”To neće nikad prestati jer lokalne vlasti štite fabrikante. Kada dođu stranci, oni upozore vlasnike fabrika koji prebace robove na neko skriveno mjesto. Kada ti stranci odu, vrate ih nazad u fabrike."