U maniru pravog državnika

Sueddeutsche Zeitung primjećuje: "Guel je zatražio da se uspješno okončaju pregovori o učlanjenju koji su zapali u ćorsokak. U govoru na Univerzitetu Humbold u Berlinu on je pohvalio EU kao najuspješniji primjer integracije u svjetskoj istoriji. Izrazio je žaljenje što atmosfera tolerancije pati pod naletom privredne krize. Naglasio je da, nakon bolnih iskustava iz novije istorije, u Evropi ne bi smjelo biti mjesta za rasističke i antiislamske tendencije, kao ni za mržnju prema strancima. On je rekao da je svjestan da u Njemačkoj postoji strah od učlanjenja Turske u EU i smatra da bi se o tome trebalo diskutovati u javnosti ali bez predrasuda. Guel je naglasio da u Evropi moraju razumjeti da entuzijazam mnogih građana Turske splašnjava pred vještački iskonstruisanim preprekama za učlanjenje", piše Sueddeutsche Zeitung. 

Schwaebische Zeitung komentira: "Njemački predsjednik Wulff primio je Guela izrazito prijateljski i srčano, reklo bi se čak kao člana familije. Danas će mu pokazati i svoju domovinu Donju Saksoniju. Ali Guehl se, pred posjetu Njemačkoj, nije suzdržavao kritika prema Njemačkoj. Ali, za razliku od premijera Erdogana (Erdoan) on te kritike nije iznio plakativno, već u maniru pravog državnika. To olakšava dijalog sa Turskom, zemljom punom samopouzdanja koja hoće i može da gradi mostove. Naravno da sa Turcima u Njemačkoj  postoje problemi sa integracijom u društvo, što su ranije ukazivali kako Wulff tako i Guel. Ali ukupni odnosi dvije nacije su ipak bolji, nego što se misli", primjećuje Schwaebische Zeitung.

Frankfurter Rundschau zaključuje: "Oni još uvijek postoje, obožavatelji Evropske Unije, uprkos aktuelnoj problematici i sumnjama. Turski predsjednik Guel jedan je od njih. Potpuno je razumljivo što on traži fer i korektan proces učlanjenja, odbijajući poseban put privilegovanog partnerstva druge klase, koji predlaže vladajuća njemačka koalicija demohrišćana i liberala. Ali odnos snaga se promijenio. Turska se, između ostalog i pod pritiskom koji sa sobom nose pregovori o učlanjenju, razvila u mnogim segmentima u modernu, prosperitetnu i umnogome liberalnu državu. Turska je model koji pokazuje da se islam i demokratija slažu. Stoga je ova zemlja važan faktor na putu ka modernizaciji većeg dijela islamskog svijeta", zaključuje Frankfurter Rundschau.

Crnogorski nos koji zna da nanjuši tartufe

Sueddeutsche Zeitung donosi članak  o jednom Crnogorcu. Njegov nos je dug i na krajevima širok. Nije teško zamisliti da on dobro zna da namiriše situaciju. Monty Schadow, alijas Čedo Komljenović, porijeklom iz Crne Gore, više je od 20 godina bio fotograf. Za Playboy i Penthouse napravio je preko 2.000 naslovnih strana sa najljepšim ženama svijeta. Za Sunday Times i engleski Vogue radio je na relaciji London-Los Angeles komunicirajući stalno sa holivudskim zvijezdama i super-manekenkama. U lobi baru hotela Kempinski u Sankt Moritzu brkati Crnogorac priča kako je postao prijatelj sa Stalloneom, Bruceom Willisom, Naomi Campbell i Charlize Theron. "Nju sam otkrio za film", kaže Komljenović, koji je promijenio ime jer niko, do njegovih sunarodnjaka, nije bio u stanju izgovoriti Čedo Komljenović. Pseudonim  Schedow zapravo, kako kaže, dočarava zvuk njegovog imena Čedo. Od devedestih godina ova legenda od američko-crnogorskog poduzetnika pravi fotografije samo u privatne svrhe. Izuzetak čine Mercedesove sportske verzije automobila.  "Monty" alias Čedo radi već nekoliko godina kao savjetnik za Stutgartski koncern. Istovremeno on polira imidž i drugih Lifestyle preduzeća.

U Sankt Moritzu Monty sa njemačkim kustosom Rainerom Opokuom organizuje Art Masters. To je mini-festival umjetnosti, muzike i fotografije, sponzoriran milionima franaka, eura, dolara, na kojem se top kupci pozivaju na gala večere i zabave a zauzvrat se od njih traži da se angažuju za umjetnost. Cilj je oživjeti St. Moritz kao okupljalište umjetnika i filozofa kao što su bili Nietsche (Niče), Giacometti (Džakometi) i ostali i podstaći razvoj ljetnjeg turizma. Čedo alias Monty je za svog prijatelja,  južnoafričkog tajkuna Johanna Ruperta, koji je 1988. osnovao koncern za luksuznu robu Richemont, jedna vrsta "nosa koji zna da nanjuši tartufe". Kao umjetnički direktor koncerna Richemont, Čedo ima zadatak da putuje po svijetu i traži nove, lukrativne marke ali i prominentne ljude, tzv. ambasadore koji će promovirati robu marke Richemont. To je posao snova za neizlječivog nomadu i impresarija zabave Čedu Komljenovića, alias Monty Shadowa. Ovaj, kako ga nazivaju "guru luksuza", koji nikada slikom i posvetom nije zaboravio da se zahvali zvijezdama, studirao je filozofiju i komparatistiku u Zagrebu a onda je preko raspusta radio kao student u Švedskoj i Londonu, gdje je dobio šansu svog života, posao asistenta jednog londonskog fotografa. Potencijal da se njegov Festival u St. Moritzu razvije u platformu novog umjetničkog stila postoji, a za to je sigurno zaslužan o Montyijev nos za pronalazak tartufa", piše Sueddeutsche Zeitung.

Autorica: Jasmina Rose
Odg. urednica: Zorica Ilić