U moru SMS poruka govorni jezik gubi na važnosti

Jezik gubi na važnosti, navodi Wolfgang Frühwald u uvodu svoje knjige "Koliko jezika nam je potrebno?". Umjesto da čitamo, mi gledamo televiziju ili igramo kompjutorske igre. Umjesto da pišemo pisma, mi šaljemo SMS poruke pomoću mobitela ili "cvrkućemo" preko Twittera. A filmove u Njemačkoj ne gledamo više na originalnom jeziku, nego u sinkroniziranoj verziji, navodi Frühwald.

Ovo stanje ima fatalne posljedice: ispitivanja potvrđuju da djeca u Skandinaviji ili Nizozemskoj bolje govore engleski ili ga bolje čitaju od djece u Njemačkoj, jer se u ovim zemljama engleski filmovi prikazuju s titlovima. Pritom postaje sve važnije znati engleski jezik. U svijetu je engleski već odavno lingua franca. Ali - upozorava istovremeno Frühwald - takozvani "Broken English" (nekorektni engleski), koji se često govori na kongresima ili u međunarodnim zračnim lukama, ima toliko toga zajedničkog s Shakespeareovim ili Hemingwayovim jezikom koliko i jedna SMS poruka s jednom književnom kratkom pričom.

:-) ili ;-) pokušaji da se stvori druga razina u mobilnoj komunikaciji

Tomu nasuprot stoji spoznaja da na čovjeka značajno utječe jezik. Već je Aristotel, filozof antičkoga doba, za čovjeka kazao da je on "zoon logon echon", biće koje ima (čuje) jezik. U povijesti evolucije jezik važi kao indikator za postajanje čovjeka čovjekom. Prvotno se tu misli na govorni jezik, u koji spadaju i intonacija, mimika i gestikulacija. Ove tri nonverbalne razine zaista prenose gotovo najveći dio informacija. Prilikom jednog razgovora se samo sedam posto informacija prenosi preko sadržaja i samog značenja jezika, dok se 38 posto informacija prenosi intonacijom, a 55 posto mimikom i gestikulacijom.

Ako uzmemo u obzir ove podatke, onda se može zaključiti da je primjerice informacijska sadržina jedne SMS poruke neznatno malena. S jedne strane se tako mogu i objasniti pokušaji da se pomoću ikonica (poput :-) ili ;-) i sl.) u SMS poruke uključi i neka vrsta druge razine komunikacije. Ali s druge strane upravo zbog sve veće količine SMS poruka, koje svakodnevno šaljemo ili primamo, Frühwaldovo pitanje postaje još aktualnije. Prema navodima Njemačke agencije za telekomunikacije (Bundesnetzagentur), samo u Njemačkoj je 2007. godine poslano više od 22 milijarde SMS poruka.

Posjet crkvi u kojoj su se vjenčali Romeo i Julia!

Frühwaldova knjiga je podijeljena na tri dijela. Pod naslovom "Jezična kritika, satira i polemika" skupio je eseje o francuskim i engleskim jezičnim modernizmima ili o njemačkom kao jeziku znanosti. U drugom dijelu pod naslovom "Govornici, pripovjedači, čitatelji" su eseji o Gottschedu, Alexandru von Humboldtu i na koncu o pustolovini čitanja. U trećem dijelu - "Literarni jezik" - Frühwald se pozabavio Schillerom i Eichendorffom.

Pojedinačni tekstovi su različiti, jer su usmjereni prema različitim adresatima. Sve njih, međutim, veže isti stav: da čovjek, kao biće koje govori odnosno razgovara, stvara svoj vlastiti svijet. Frühwaldu u ovoj knjizi polazi za rukom da nam uvijek iznova da do znanja koliko snažno jezikom utječemo na svijet. Lijep primjer za to nalazimo u tekstu "O pustolovini čitanja", gdje Frühwald pripovijeda o figurama iz literature, znači izmišljenim ljudima, koji su utjecali na priče stvarnih ljudi: Abraham, Odisej, Romeo i Julia, Werther. Ako danas, na primjer, dođete u Veronu, možete posjetiti Julijin stan ili crkvu u kojoj su se vjenčali Romeo i Julia! Pritom valja primijetiti da ovaj vjerojatno najpoznatiji ljubavni par svjetske povijesti nikad nije egzistirao.

Čitajući Frühwaldovu knjigu možete primijetiti da i sam Frühwald s oduševljenjem čita. Njegova načitanost i sposobnost da na jednostavan način prikaže kompleksne odnose, čini ovo štivo užitkom i za one koji nisu germanisti. Knjiga "Koliko jezika nam je potrebno?" je lijep poziv da ponovno napišemo koje pismo ili, umjesto da pošaljemo SMS poruku, večer provedemo u razgovoru s prijateljima.

Autori: Udo Marquardt / Marina Martinović

Odgovorni urednik: Z. Arbutina

FRÜHWALD, Wolfgang: "Wieviel Sprache brauchen wir?", Berlin University Press 2010; 238 stranica.