U Mostar se vraća i duh pravoslavlja

Crkvena zvona sa pravoslavnih svetinja odzvanjaju dolinom Neretve. Dočekan je najradosniji hrišćanski praznik. Mnogo godina nije bilo tako, ali se sa povratkom Srba u Mostar i okolna mjesta i duh pravoslavlja polako vraća u ove krajeve.

Prvi put poslije rata ponoćnu liturgiju u Mostaru služio je vladika zahumsko-hercegovački Grigorije. „Neka je blagoslovljen ovaj vaš dolazak u ovu mostarsku vitlejemsku pećinu. Neka je blagosloven dolazak svih naših prijatelja koji su s nama. A s nama su večeras ovdje i naša braća, rimokatolički sveštenici. Neka je i njima zahvalnost naša i ljubav naša“ riječi su koje je vladika Grigorije uputio na početku svog obraćanja građanima Mostara.

Od tradicije se ne odustaje

Borislav Škoro među prvima se vratio u Baćeviće, najveće srpsko selo u mostarskoj opštini. Riječ o pitomom kraju, udaljenom svega nekoliko kilometara od Mostara. Sa suprugom Olgom već jedanaesti Božić dočekuju u svom domu, koji je uvijek otvoren za porodicu i prijatelje. Iako se, kaže, sjećaju boljih dana kada je trpeza bila bogatija a kuća punija, od tradicije se ne odustaje. „Božić se obilježava tradicionalno. Svako prema svojim mogućnostima. Ranije su mogućnosti bile bolje, no ipak i pored toga što je zaposlenost slaba, za ovaj dan se snađu i obilježe ga kako Bog zapovijeda“ priča Škoro.

Dan uoči Božića je Badnji dan. Riječ badnji je staroslovenskog porijekla i znači bdjeti, biti budan. Tako na Badnje veče ne spavamo, nego čekamo rođenje Bogomladenca. „Badnjak se ostavlja pred kućom, a tek kada padne noć, domaćin ga isječe i unosi u kuću da naloži vatru. Badnjak simbolizuje ono drvo koji su pastiri donijeli i kojim je zagrijana pećina u kojoj se rodio Bogomladenac. Kroz mjesta koja imaju crkve, svečana kolona donosi ili dovozi ukrašen badnjak, prislone ga uz crkvu, a naveče ga pale uz veliko veselje, osjećaj zajedništva i blagosti koje u duše unosi božićno slavlje“ priča naš domaćin.

Supruga Olga s ponosom dodaje kako je ove godine na trpezi česnica- posebna vrsta pogače ali i pečenica od bravljeg mesa. Posuta je pšenica i kukuruz kako bi godina bila rodna i berićetna. „To je porodični praznik, ali dolaze i prijatelji. Čestitaju telefonski, dolaze u kuću, prvi, drugi dan…I mi posjećujemo rodbinu. Zvale su me sestre. Stigli su nam sin i unuk iz Trebinja. Nadam se da će danas i sutra još prijatelja navratiti“ kaže Olga.

Nada u ljepše i veselije Božiće

Naselje Baćevići međunarodni predstavnici su isticali kao primjer uspješnog povratka prijeratnih stanovnika srpske nacionalnosti. Danas, samo 6 stanovnika Bećevića su i zvanično zaposleni u Mostaru. Iako se prije rata nisu isključivo bavili poljoprivredom, danas je to osnovna djelatnost u ovom prigradskom naselju, kaže naš domaćin Borislav Škoro dok podvlači „Mnogi bi se vratili u Mostar, da imaju od čega živjeti.“

Prije rata, u Mostaru je živjelo oko 25 hiljada Srba, a broj povratnika danas iznosi oko 8 hiljada. Mnogi od njih zbog nemogućnosti zaposlenja prodali su ili zamijenili svoju imovinu, trajno napustivši Mostar. Boro i Olga odlučili su ostati u svom domu, u nadi da će iduće Božiće dočekati još veselije u krugu starih i novih prijatelja.

Autor: Sanel Kajan

Odg. ur.: Z. Arbutina