U Parisu otvoren impozantni muzej po imenu „Quai Branly“, posvećen kulturama izvan Evrope

nog priloga Stefanie Markert iz Parisa misli, da bi muzej uskoro mogao dobiti ime po francuskom predsjedniku Jacques-u Chirac-u.

«Hallo, nadam se da ćete uživati».

Tako hostesa muzeja Joanna, pozdravlja njemačke posjetioce.Ona zatim prolazi pored jednog staklenog tornja u kojem je smješteno oko 9-et hiljada muzičkih instrumenata, pa potom pored neobične rampe koja kao neka rijeka, vijuga do izložbenog prostora.

Tu se mogu vidjeti brojni znameniti predmeti, ali i oni koji pripadaju normalnoj svakodnevici.Naprimjer jedna drvena statua iz Mali-ija, stara oko hiljadu godina ili, posebna relikvijska riba sa mrtvačkom glavom u stomaku, pa potom traka sastavljena od oko 5-et stotina zuba slijepog miša, ili sedam metara dugi krokodil itd...Svi izložbeni eksponati izgledaju čarobno, mada su nažalost poredani prilično nepregledno i na nekim od njih nema dovoljno svijetla.No, i pored toga jedan redar iz Konga koji brine o nekim eksponatima je oduševljen.On kaže:

«Kao Afrikancu, meni je moja kultura važna.No putem eksponata sam shvatio da ne postoji samo afrička umjetnost, nego da su i drugi kontinenti takodjer imali svoje civilizacije.Zbog toga sam oduševljen».

Francuska pomenutom izložbom želi sa, naravno izvjesnim zakašnjenjem, odati poštovanje vanevropskim kulturama.Kao bivša kolonijalna sila ova zemlja širom svijeta posjeduje galerije u kojima se mogu vidjeti eksponati koji pripadaju izvornoj umjetnosti.Za to je na izvjestan način zaslužan i sam francuski predsjednik Jacques Chirac, koga je prethodno uglavnom zanimala zapadna umjetnost.No danas, on ne putuje ni na jedan susret na vrhu bez odgovarajućih suvenira.Chirac je čak i sam pomogao kod pojedinih muzejskih eksponata.On kaže:

«Muzej predstavlja simbol za Francusku.Tu se susreću i upoznaju kulture svijeta, tu se postavlja zahtijev za medjusobnim dijalogom kultura».

I kao što su neki kulturni centri u Francuskoj dobili imena po Chirac-ovim prethodnicima, George-u Pompidou-u te Francois Mitterand-u, takodjer se razmišlja i o tome da se ovom muzeju, zbog Chirac-ovih zasluga, da ime aktuelnog francuskog predsjednika.Chirac o tome kaže:

«Ne znam da li je to dobra ideja, ali bi se osjećao vrlo počastvovanim».

Dugo se razmišljalo i tome da se ovom kulturnom centru da ime «Muzej primitivne, ili rane umjetnosti».No zvanično je rečeno da bi to bilo škakljivo, te da se na taj način ne bi trebale deklasirati van-evropske kulture.Poznati francuski istoričar Gilles Manceron ispred Lige za ljudska prava je zbog toga ipak uputio izvjesne kritike:

«Kulture Melanezije, zatim Khmera, Afrike ili predkolumbijske Amerike su sasvim različite.To što se one sve zajedno ovdje nalaze, time se ponavlja onaj kolonijalni pogled bivših vladara, na divlje te primitivne prastanovnike, i to neovisno od njihovog jezika i njihove stvarne kulture.A time se bezuvjetno stvaraju klišei te stereotipi».

Muzej na Keju Branly će zasigurno u Francuskoj izazvati nove debate.No on će po pitanju umjetnosti usko saradjivati sa zemljama odakle ta umjetnost potiče, te godišnje svakako privući, oko milion posjetilaca.