U toku najvažnija izložba savremene umjetnosti

Njemački predsjednik Horst Köhler zvanično je u subotu 16. Juna u gradu Kasselu otvorio ”Documentu 12”, najznačajniju izložbu savremene umjetnosti u svijetu. 1O8 umjetnika te umjetničkih grupa iz cijelog svijeta je ovom prilikom pozvano da predstavi svoja dijela. Ova 12 po redu izložba će trajati ravno 1OO dana, a u tom periodu se očekuje da će u Kassel doputovati oko 65O hiljada posjetilaca. Već tri dana prije zvaničnog otvaranja izložbu je mogao da vidi veliki broj novinara te eksperata.

Već danima se gradjani Kassela na sasvim poseban način bave ”Documentom”: Ogromno polje makova hrvatske umjetnice Sanje Iveković jednostavno neće da procvjeta. Položeni na centralnom Friedrichovom trgu, zeleni makovi su prepušteni sami sebi. Jedan taxi-vozač smješeći se pokazuje na stranicu jednog lista. Gradjani su naime već predali veliki broj fotografija koje pokazuju kako svuda niču makovi. Dakle, bavljenje umjetnošću na jedan sasvim drugačiji način, medjutim, za tako nešto je potreban dijalog. To je i bila zamisao umjetničkog voditelja ”Documente”, Rogera Martina Bürgela, koji želi da se masovna publika dotakne umjetnosti te da o njoj raspravlja:

”Documenta može, naravno ako izložba funkcionira da bude korak koji će potaknuti ljude, veliku ili masovnu publiku da ona u sebi kultivira tu snagu ili inteligenciju", ističe Bürgel.

A pod tim inteligencija se misli na razvoj vlastitog poimanja umjetnosti. U hali ”Documente” s tim u vezi postoji i posebno namješten centar za dijalog sa publikom. Kao što je naprimjer takozvani ”Otok palmi”. No i tu vas odmah čeka naredno razočarenje, jer umjesto palmi na podu su izmedju bijelih traka smješteni odvojeni separei, koji su opet na spartanski način dekorirani sa jednostavnim afričkim drvenim stolicama.

Roger Martin Bürgel te direktorica izložbe Ruth Noack se u izložbenim prostorima igraju sa svijetlom i bojama, ali i sa zvukom ”Black Chords”, crne električne gitare koju ju je postavio umjetnik po imenu Saddame Afif.

Inače mnoga umjetnička dijela, pored političkih, takodjer daju prednost i estetskom načinu izražavanja. Tako se naprimjer ispred već godinama centralnog izložbenog prostora – oko statue cara Friedricha Drugog okreće jedan karusel. Na njemu su smiještene velike kartonske figure koje predstavljaju scene i ličnosti iz svijeta politike, ali i one lokalne, dakle iz njemačkog grada Kassela. Roger Martin Bürgel o tome kaže:

"U takvoj jednoj mehanizaciji one su istovremeno dekonstruirane. To takodjer ima i izvjesnu agresivnost kada se naprimjer njemački predsjednik Horst Köhler i bivši šef Svjetske banke James Wolfensohn satima neprestano rukuju uz odgovarajuće tik-tak zvukove što opet odaje dojam nečeg što je nepovoljno ili ironično”.

Protjerivanje te raseljavanje je tema pojedinih umjetničkih dijela ”Documente”. Kao što je naprimjer izbjeglički brod sačinjen od benzinskih kanistera ili možda crveno makovo polje već pomenute hrvatske umjetnice Sanje Iveković, koje je zapravo aluzija na vojnička groblja u proteklim ratovima u bivšoj Jugoslaviji.

I Engleskinja Mary Kelly je višestruko prisutna na izložbi. Ona se naprimjer bavi licem jednog dječaka koji je tokom rata na Kosovu izgubio svoj identitet. Ili jedna mrtva preparirana žirafa, koja o ratu ne govori direktno ali radi se o žirafi koja potiče iz jedinog palestinskog zoološkog vrta te koja je prilikom izraelskog bombaškog napada dovedena u neprilike.

Ovogodišnja "Documenta" je u svakom slučaju documenta dugog puta, ne samo zbog toga što su pojedini izložbeni prostori dosta udaljeni jedan od drugog, već i zato što su mnoga dijela dobila ono mjesto koje im je i bilo potrebno. Potraga za velikim imenima kao što su Paul Klee ili Manet, koji su na ”Documenti” prikazani kao predstavnici klasične Moderne zapravo tu nema toliki značaj. I lajtmotivi koji se bave Modernom, golim životom i oblikovanjem, u osnovi formiraju samo jednu konstrukciju. A umjetnička dijela funkcioniraju i bez toga.